Rekli su vam da imate rak !??!

Znam, teško vam je , a kako nebi i bilo....
Smirite se.
To je posljedica uistinu nezdravog života koji ste vodili.
JEDNOSTAVNO OKRENITE PROCES!
Pročitajte prvo ova 4 teksta:

Šokantna otkrića

Istraživački tim na čelu s dr.Piterom Nelsonom iz centra za istraživanje raka Fred Hačinson iz Sijetla objavili su naučno istraživački rad u stručnom časopisu Nature Medicine od 05. 08 2012. godine. Rezultati njihova istraživanja su za mnoge bili šokantni…
Istraživanaj su pokazala da kemoterapija ne samo da ne uništava stanice raka već pomaže u njihovoj ubrzanoj diobi, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo lokalno širenje na okolna zdrava tkiva i desiminaciju ( metastaziranje ) u udaljene djelove tjela. Predmet istraživanja bili su solidni maligni tumori: tumori dojke, pluća, debelog crijeva, prostate, pankreasa…
Citostatski tretman stanica raka navedenih tumora sproveden je:
1. in vitro varijanti..kultura stanica raka u epruveti
2. in vivo varijanti ..solidni tumor okružen zdravim tkivima

U obje varijante stanice raka napadnute su istom vrstom i istom dozom citostatika.
U prvoj varijanti, citostatici su stanice raka u epruveti uništili..
Međutim, solidni maligni tumori okruženi zdravim tkivom reagirali su na kemoterapiju na neočekivani način.
U početku citostatskog tretmana dolazilo je do djelomične regersije ( povlačenja) tumora. No, nastavkom tretiranja s citostaticima, dolazilo je do progresije bolesti:ubrzane diobe stanica raka, rasta primarnog tumora i infiltracije u okolna zdrava tkiva i širenje metastaza u udaljene djelove tjela.

Utvrđeno je da zdrava tkiva oko tumora reaguju na citostatski tretman, posebno fibrozno tkivo.
Fibroblasti u normalnim uvjetima produkuju proteine, kolagen i hijalin, koji su materijal za izgradnju fibroznih vlakana. Produkt fibroblasta je i protein pod imenom WNT16B.

Proizvodnja ovog proteina se povećava pod uticajem citostatika, što više citostatika više WNT16B proteina, čak i do 30 puta više nego u normalnim uvjetima u tjelu, kada nema onkoloških otrova.

Upravo je taj protein odgovoran za otpornost malignih stanica na kemoterapiju i istovremeno je stimulirajući faktor za ubrzanu diobu stanica raka. Tako dolazi do bržeg rasta primarnog tumora, njegovog lokalnog širenja na okolno zdravo tkivo I metastaziranje u udaljene djelove tjela.

Djelomično povlačenje solidnog tumora na početku kemoterapije posljedica je produkcije relativno male količine proteina WNT16B.
Nastavkom kemoterapije povecava se aplikacija doze citostatika, koja dovodi do povećanog lučenja proteina WNT16B, a ovaj protein proizvodi, stvarajući i do 20-tak puta deblju fibrinsku ovojnicu oko malignih stanica, štiti ih od kemoterapije.

Operacija tumora povećava prijanjanje stanica karcinoma

Jedan od mehanizama pomoću kojeg operacija povećava rizik od metastaze je povećavanjem prijanjanje stanica karcinoma.Stanice karcinoma koje su se odvojile od primarnog tumora koriste prijanjanje kako bi povećale svoju sposobnost formiranja metastaza u udaljenim organima.
Ove stanice karcinoma moraju biti sposobne grupirati se i oformiti koloniju koja se može širiti i rasti.
Stanice karcinoma koriste prijanjajuće molekule, kao što je galektin-3, da olakšaju svoju sposobnost grupiranja. Prisutne na površini stanica karcinoma ove molekule se ponašaju kao ljepilo, omogućujući slobodnostojećim stanicama karcinoma da se priljube jedna na drugu.

Stanice karcinoma koje kruže u krvotoku također koriste galektin-3 prijanjajuće molekule, kako bi se uhvatile za oblogu krvne žile.

Priljubljivanje cirkulirajućih stanica tumora (CST) na stijenku krvnih žila je neophodan korak u procesu metastaziranja. U nemogućnosti da se uhvate za stijenku krvnih žila te cirkulirajuće stanice karcinoma postaju kao "brod bez luke", bez mogućnosti da pristanu. Naposljetku će bijela krvna zrnca koja kruže krvotokom naciljati i uništiti CST.
Ako se CST uspiješno priljube na stijenku krvne žile i prokopaju svoj put kroz temeljnu membranu, tada će iskoristiti galektin-3 prijanjajuće molekule kako bi se priljubile na organ i oformile novi metastatski karcinom.

Nažalost, istraživanja su pokazala da operacija karcinoma povećava priljubljivanje stanica karcinoma.
U jednom eksperimentu koji je oponašao uvijete operacije znanstvenici su prijavili da se spajanje stanica karcinoma na stijenke krvnih žila povećalo za 250% u usporedbi sa stanicama karcinoma koje nisu bile izložene uvijetima operacije.
Prema tome, od presudne je važnosti za osobu koja će se podvrći operaciji karcinoma da poduzme mjere koje će pomoći u neutralizaciji operacijom-izazvanog povećanja prionjivosti stanica karcinoma.
Nasreću, prirodni dodatak zvan modificirani citrus pektin (MCP) može učiniti upravo to. Citrus pektin, vrsta dijetnog vlakna, nemože se apsorbirati u tankom crijevu. Međutim modificirani citrus pektin je promijenjen na način da se može apsorbirati u krvotok i upregnuti svoja protukancerogena djelovanja.
Mehanizmi pomoću kojeg modificirani citrus pektin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma je tako što se veže na galektin-3 prijanjajuće molekule koje su na površini stanica karcinoma, na taj način onemogućavajući stanicama karcinoma da se sljepe i oforme skupinu.
Modificirani citrus pektin također može spriječiti cirkulirajuće stanice tumora od hvatanja za obloge krvnih žila.
Ovo je bilo ilustrirano eksperimentom u kojem je modificirani citrus pektin blokirao priljubljivanje galektina-3 na oblog krvnih žila za nevjerojatnih 95%.
Modificirani citrus pektin je također značajno smanjio priljubljivanje stanica karcinoma dojki za stijenke krvnih žila.

Impresivno istraživanje je dokumentiralo moć modificiranog citrus pektina da direktno onemogući metastaziranje karcinoma.
U studiji objavljenoj u "Journal of the National Cancer Institute" modificirani citrus pektin je bio primjenjen na štakorima kojima su bile ubrizgane stanice karcinoma prostate, dok su štakori na kojima nije bio primjenjen modificirani citrus pektin služili kao kontrolna skupina.
Metastaziranje na plućima je bilo zabilježeno u 93% kontrolne skupine, dok je samo 50% skupine sa modificiranim citrus pektinom dobilo metastazu na pluća. Još značajniji su bila otkrića da je skupina sa modificiranim citrus pektinom u usporedbi sa kontrolnom skupinom imala 89%-tno smanjenje u veličini metastatskih kolonija.
U sličnom eksperimentu, miševi ubrizgani sa stanicama karcinoma melanoma kojima je u hrani dan modificirani citrus pektin u usporedbi sa kontrolnom skupinom su doživjeli više od 90%-tnog smanjenja u metastaziranja na pluća.

Nakon ovih uzbuđujućih otkrića u istraživanju na životinjama, modificirani citrus pektin je stavljen na test kod muškaraca sa karcinomom prostate. U ovom ispitivanju 10 muškaraca sa povratom karcinoma prostate je primilo modificirani citrus pektin (14,4 g po danu). Nakon godine dana primijećena su značajna poboljšanja, što to je bilo određeno smanjenjem stope kojom se nivo prostati-specifičnog antigena (PSA) povećavao.
Nakon ovoga, slijedila je studija u kojoj je 49-torici moškaraca sa raznim vrstama karcinoma prostate periodički davan modificirani citrus pektin u razdoblju od četiri tjedna. Nakon dva perioda liječenja sa modificiranim citrus pektinom 22% muškaraca doživjelo je stabilizaciju bolesti ili poboljšanu kvalitetu života; 12% je imalo stablinu bolest više od 24 tjedna.
Autori studije su zaključili: "Čini se da MCP (modificirani citrus pektin) ima pozitivni utjecaj naročito u pogledu kliničkih blagodati i kvalitete života pacijenata sa jako uznapredovalim solidnim tumorom.

Uz modificirani citrus pektin, općepoznat i bez recepta dostupan lijek Cimetidin, opće poznat kao Tagamet, također može igrati centralnu ulogu u smanjenju priljubljivanja stanica karcinoma. Taj je lijek povijesno korišten za ublažavanje žgaravice. Rastuća količina znanstvenih dokaza otkriva da cimetidin također posjeduje snažna protukarcinomna djelovanja. Cimetidin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma blokirajući aktivnost prijanjajuće molekule, zvane E-selektin, na površini stanica koje oblažu krvne žile.
Stanice karcinoma se uhvate za E-selektin kako bi se priljubile za oblog krvnih žila.
Spriječavajući izražaj E-selektina, cimetidin značajno ograničava sposobnost priljubljivanja stanica karcinoma na stijenke krvnih žila. Ovo djelovanje je analogno uklanjanju ljepila sa stijenki krvnih žila koje bi normalno omogućilo cirkulirajućim stanicama tumora da se vežu.

Cimetidinova antikancerokena djelovanja jasno su prikazana u izvještaju objavljenom u British Journal of Cancer u 2002. U ovoj studiji 64 pacijenata sa karcinomom debelog crijeva primalo je kemoterapiju sa ili bez cimetidina (800 mg na dan) za vrijeme jedne godine. Desetogodišnje preživljavanje za grupu sa cimetidinom je bilo skoro 90%. Ovo je potpuna suprotnost kontrolnoj grupi koja je imala desetogodišnje preživljavanje od samo 49,8%. Zapanjujuće, pacijenti sa agresivnijim oblikom karcinoma debelog crijeva imali su desetogodišnje preživljavanje 85% za one liječene sa cimetidinom, u usporedbi sa očajnih 23% u kontrolnoj skupini.
Autori studije su zaključili: "Promatrani zajedno ovi rezultati nagovještavaju mehanizam temeljan blagodatnim učincima cimetidina na pacijente sa kolorektalnim karcinomom, po svoj prilici blokirajući izražaj E-selektina na krvožilnim endotelijalnim stanicama (oblog krvnih žila) te onemogućavajući priljubljivanje stanica karcinoma." Ovi nalazi su bili poduprti sa još jednom studijom sa pacijentima sa kolorektalnim karcinomom, u kojoj je cimetidin dan na samo sedam dana u vrijeme operacije povećao trogodišnje preživljavanje sa 59% na 93%!

Ovi podatci pružaju apelirajući slučaj za pacijente sa karcinomom da barem 5 dana prije operacije unesu barem 14 grama modificiranog citrus pektina i 800 mg cimetidina dnevno. Ovaj kombinirani režim može se sljediti narednih godinu dana ili više kako bi se smanjio rizik od metastaze.

Operacija karcinoma, angiogeneza i metastaza

Karcinomi koriste lukavu strategiju u njihovom nastojanju da rastu i napreduju unutar tijela. Angiogeneza je proces pomoću kojeg se nove krvne žile formiraju iz već postojećih krvnih žila. Stvaranje novih krvnih žila je normalan i nužan proces za rast i razvoj u djetinjstvu, kao i za zalječenje rana. Na nesreću, karcinomi zlorabe ovaj inače normalan proces kako bi povećali opskrbu krvi za tumor. Stvaranje novih krvnih žila za opskrbljivanje tumora je bezuvjetan zahtjev za uspješnu metastazu pošto tumori ne mogu narasti preko veličine glave igle (1-2mm) bez da prošire svoju opskrbu krvlju.

Možda je iznenađujuće za saznati da prisutnost primarnog tumora služi kako bi onemogućio rast metastatskog karcinoma drugdje u tijelu. Primarni tumor proizvodi protuangiogeničke faktore koji ograničavaju rast metastaze.

Ti protuangiogenički faktori onemogućavaju stvaranje novih krvnih žila na potencijalnim mjestima za metastazu.

Nažalost, kirurško uklanjanje primarnog tumora također rezultira uklanjanjem tih protuangiogeničkih faktora čime rast matastaze nije više onemogućen. Uklonivši ta ograničenjima, malim lokacijama matastatskog karcinoma postaje jednostavnije da privuku nove krvne žile koje promiču njihov rast.

Doista, tom problemu su glas dali istraživači koji su izjavili: "...uklanjanje primarnog tumora moglo bi otkloniti zaštitnu mjeru protiv angiogeneze i time probuditi neaktivne mikro-metastaze (male metastatske karcinome)."

Kao da gubitak angiogeničkog onemogućavanja od strane primarnog tumara nije dovoljno velik problem, pokazuje se da operacija uzrokuje još jednu angiogeniči problem.

Poslije operacije razine čimbenika koji povećavaju angiogenezu, također znani kao vaskularni endotelijalni faktori rasta (VEGF), značajno su povećani. Ovo može dovesti do povećanog stvaranja novih krvnih žila koje opskrbljuju područje metastatskog karcinoma. Skupina znanstvenika je dosta dobro sažela ovo istraživanje kada su potvrdili da "poslije operacije, angiogenička ravnoteža između pro- i protu-angiogeničkih čimbenika pomaknuta je u korist angiogeneze kako bi se olakšalo zacijeljenje rane.

Naročito su razine vaskularnog endotelijalnog faktora rasta (VEGF) ustrajno povišene. Ovo koristi ne samo povratku tumora i stvaranju metastatske bolesti, nego također moglo dovodi do aktivacije neaktivnih mikrometastaza."

S obzirom na potrebu metastatskog karcinoma za povećanjem opskrbe krvlju, onemogućavanje angiogeneze bi zasigurno bio sastavni dio sveobuhvatne strategije za borbu protiv operacijom-izazvanih metastaza.

U tu svrhu se pokazalo da raznovrsni nutrijenti (prehrambene tvari) onemogućavaju VEGF.

Oni uključuju:

soja izoflavone (genistin),
silibinin (sastojak sikavice),
krisin (eng. chrysin),
epigalokatehin galat (EGCG) iz zelenog čaja i
kurkumin (eng. curcumin).

U jednom eksperimentu EGCG, aktivna sastavnica zelenog čaja, je bio dan miševima sa karcinomom želuca. Rezultati su pokazali da je EGCG smanjio masu tumora za 60%, istovremeno smanjivši koncentraciju krvnih žila koje su hranile tumor za 38%. Još značajnije, EGCG je smanjio izražaj VEGF-a u stanicama karcinoma za zaprepaščujućih 80%!
Autori studije su zaključili da "EGCG onemogućava rast gastričnog karcinoma smanjujući proizvodnju VEGF-a i angiogenezu i obećavajući je kandidat za protuangiogenično liječenje gastričnog karcinoma."

U procjenjivanju istraživanja povezanog sa kurkuminovim protuangiogeničkim djelovanjima, istraživači na Emory University School of Medicine primjetili su da je "Kurkumin direktan inhibitor angiogeneze i također smanjuje razine različitih proangiogeničnih proteina kao što je vaskularni endotelijalni faktor rasta..."
Naknadno znanstvenici su napomenuli: "U aktvinoj angiogenezi razina molekula za priljubljivanje stanica raste te kurkumin može blokirati to djelovanje, nadodajući još jednu dimenziju kurkuminovom protuangiogeničkom djelovanju." U zaključku su objasnili da "Kurkuminovo djelovanje na sveukupni proces angiogeneze sažima njegov ogroman potencijal kao protuangiogenički lijek."

Pet dana prije operacije pacijent bi mogao razmotriti dopuniti prehranu sa standardnim ekstraktima zelenog čaja, kurkuminom, ekstraktima soja izoflavona, i drugim nutrijentima koji suzbijaju VEGF i tako si mogu pomoći zaštititi protiv angiogeneze.

Teorija drugih jetara i dr. Catherine Kousmine

Postoje interesantne teorije koje se zasnivaju na procesima u tijelu. Jedna je nadasve zadivila nezavisne znanstvenike ( koji nisu vezani za farmako industriju ), i pomoću koje se mogu objasniti mnoge stvari u naturopatskim tretmanima raka.

O čemu se radi?

Zamislite tri skupine miševa.
Prva je zdrava kontrolna skupina.
U drugoj su skupini miševi koji su u prvotnom stadiju raka.
U trećoj skupini su miševi s uznapredovalim tumorima.

Postavljaju se dva ključna pitanja:

1. Koja usporedna skupina ima:

a) - najjači imunološki sustav,
b) - najslabiji imunološki sustav?

2. U koju se skupinu miševa može injektirati:

a) - najviše otrova prije nego uginu,
b) - najmanje otrova prije nego uginu?

Rezultati su iznenađujući!!!

Koja skupina, za poređenje, ima najjači imunološki sustav?
Ispitivanje je pokazalo da najjači imunološki sustav ima – druga (2.) skupina miševa – ona koja je u prvom stadiju raka!

Taj odgovor se može dvojako objasniti.
Može se reći da je imunološki / obrambeni sustav našeg tijela aktivniji jer se mora odbraniti od otrova, tj. tumorske bolesti.
Ali, može se reći i da je imunološki sustav slabiji jer se već bori protiv tumorskih stanica.
Čak se i alopatski liječnici ne slažu potpuno u vezi ovog odgovora.

Koja usporedna skupina ima najslabiji imunološki sustav?

Treća (3.) skupina miševa - s uznapredovalim tumorom.
Alopatskim liječnicima je ovo jasan i nedvosmislen odgovor.

Čak je i nekonvencionalnim liječnicima također jednostavno odgovoriti: miševi s tumorima imaju siromašniji imunološki sustav. Zapravo u ovome se slažu svi koji se bave zdravljem.
Ne čitamo li svi, u knjigama, kako je rak problem imunološkog sustava i da tumorski pacijenti moraju učiniti sve kako bi ga ojačali?

U koju se skupinu miševa može injektirati najviše otrova prije nego uginu?
U drugu (2.) skupinu miševa

(Mnogi će se složiti da miševi u prvotnom stadiju raka mogu podnijeti najviše otrova).

U koju se skupinu miševa može injektirati najmanje otrova prije nego uginu?

Svi se slažu da se najmanje otrova može injektirati u treću (3.) skupinu miševa s uznapredovalim tumorom jer je imunološki sustav već oslabljen od strane tumora.
Ali, što ako se tumor pojavljuje u našem tijelu zato što naši standardni organi za detoksikaciju (kao što su jetra, bubrezi, pluća i koža) ne rade pravilno ili su već prikupili previše otrova?
Tada bi miševi s tumorom mogli podnijeti više otrova nego zdravi miševi!
I to je upravo ono što je kao svoje otkriće objavila prije više desetljeća prehrambena znanstvenica dr. Catherine Kousmine.

U svom radu je, dr. Kousmine pokazala da miševi s početnim stadijem tumora mogu podnijeti samo 34% količine toksina koji mogu podnijeti zdravi miševi iz prve skupine.

S druge strane, miševima koji su već razvili tumor, može se dati čak dva puta više otrova nego zdravim miševima.
Čak su i miševi, kojima je transplantiran tumor s bolesnih miševa, mogli podnijeti veće količine toksina, ne tako mnogo kao miševi koji su samostalno razvili tumor, ali ipak značajno više od zdravih miševa.

Ako se tkivo tumora izreže, 1 gram mase tumora sposoban je neutralizirati petnaest puta veću količinu otrova od 1 grama mase jetre!
Kad je doktorica Kousmine prethodno cijepila miševe, mogla je povećati tu brojku 90 puta!

U našem tijelu samo stanice jetre imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina.
Ako na taj način gledamo tumor, vidimo da je njegova funkcija u organizmu da bude druga jetra.

Tumor može poništiti djelovanje otrova na način sličan jetri, pa čak i nadmašiti samu jetru.

Ipak, ako prihvatimo ove neupitne činjenice, moramo prihvatiti i zaključak koji se iz njih izvodi:

1. Operacija odstranjivanja tumora ne smije se obavljati, ni u kom slučaju, prije intenzivne detoksikacijske terapije. Ako se tumor odstrani iz tijela, odstraniti će se i dio neophodnog obrambenog mehanizma protiv otrova. Na taj način prisiljavamo tijelo da stvori novi tumor. Zbog toga ovo može biti odgovor na pitanje: “Zašto većina ljudi dobija metastaze na jetri i plućima.”
Tijelo stvara nadomjesni detoksikacijski organ tamo gdje je hitno potreban, u našoj jetri i plućima. (Mnogi nisu svjesni da uz jetru, najveći detoksikator u organizmu, su naša pluća.)

2. Oboljeli od raka nemaju potrebu da osnažuju imunološki sustav. Činjenica koja to potkrepljuje je da analiza krvi oboljelih ne pokazuje manjak nužnih parametara koji bi ukazivali na oslabljeni imunitet…..

3. Nevjerojatni detoksikacijski kapacitet, koji je dokazan pokusima, objašnjava zašto su alopatski liječnici često tako neuspješni u uništavanju tumora, čak i uporabom tako snažnih toksina kao što je karboplatin (snažni kemoterapeutik). Tako, još uvijek ostaje pitanje inteligencije tumorskih stanica. Ako tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice, a čija zadaća je poništavanje djelovanja otrova, tada je suludo napadati te stanice otrovima. Osim toga, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam (otpornost) ako ga već nisu imale otprije

4. Holistički liječnici često su iskusili kakva se "čuda" mogu postići intenzivnim detoksikacijskim mjerama. Te činjenice nisu poznate tek od vremena Pfarrera Kneippa (bavarski svećenik i hidroterapeut, 1821.-1887.), već su bile dio povijesti liječenja još davno prije njega.

Ipak je, dr. Kousmine, svojim pokusima dokazala teorijske postavke, koje se iznad svega mogu jednostavno potvrditi.

Na primjer: pacijent koji nije dopustio da ga operiraju, kasnije je ozdravio.
Većinom su terapeuti s višegodišnjim iskustvom bili protiv odstranjivanja tumora. Postoji mnogo studija koje pokazuju kako se metastaze pojavljuju nakon operacija.
Mnogo je studija koje pokazuju ubrzani rast tumora nakon kemoterapija (naravno, zato što je zbog toga potrebno više stanica za detoksikaciju).
Posebice su, liječničko iskustvo i učinkovitost metoda dr. Kousmine, potvrdile ispravnost njenih teorija jer je izliječila mnogo oboljelih.
Nakon detoksikacija i kvalitetne bazne prehrane, što je bilo njeno najjače oružje, masa tumora smanjivala se i za 50-60 % u prvih 30-tak dana.
Ako je ona u pravu, a u pravu je, tada je sadašnji način liječenja neodrživ.

DOGOVORITE TERMIN!

Ukoliko želite dogovoriti

termin za naturopatsko savjetovanje

možete to učiniti :

putem mobitela: +385 (0)99 640 07 88

e-mail-a: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

ili jednostavno ispuniti kontakt formular:

Magnezij klorid

"Magnezijev klorid dragocjen je zbog svoje sposobnosti da potiče zdravlje i vitalnost, liječi brojne bolesti, usporava proces starenja i suzbija infekcije", rekao je biokemicar I nutricionista Walter Last.

Magnezij je upravo čudotvoran mineral po svom iscjeljujućem učinku na širok raspon bolesti, kao i po svojoj sposobnosti da podmladi ostarjelo tijelo. Znamo da je neophodan za mnoge enzimske reakcije, posebno u vezi s proizvodnjom stanične energije, za zdravlje mozga i živčanog sustava, a također i za zdrave zube i kosti.
Magnezij je u obliku magnezijevog klorida također impresivan borac protiv infekcija. Danas je unos magnezija putem hrane uvelike opao zbog upotrebe anorganskih gnojiva i prevelikog unosa kalcija, a također i zato što medicinska struka pretjerano naglašava našu potrebu za visokim unosom kalcija i uzimanjem nadopuna prehrani s kalcijem, koji se ne moze apsorbirati vec zavrsava u mekom tkivu I to najvise u mitohondrijima, a sve na štetu magnezija.

Kalcij i magnezij zajednički djeluju u tijelu, ali su i suprotni po svojim učincima na naš metabolizam. To je najvećim dijelom rezultat aktivnosti doštitnih (paratiroidnih) žlijezda koje nastoje održati konstantan kombinirani umnožak kalcija i magnezija u našoj krvi te njihovu ravnotežu s fosforom. Ako je razina magnezija niska, razina kalcija mora porasti kako bi se povratila ravnoteža. Odakle dolazi taj dodatni kalcij?
Iz kostiju i zuba, naravno!

To je još veći problem kada su doštitne žlijezde kronično prestimulirane, obično u kombinaciji s nedovoljno aktivnom štitnom žlijezdom. To je česta situacija kod prisutnosti kandidijaze, amalgamskih zubnih plombi i ispuna korijenskih kanala: čini se da sve to suzbija funkciju štitnjače i pretjerano stimulira doštitne žlijezde.

Što tijelo radi sa suvišnim kalcijem u krvi?
Odbacuje ga u tkivo svugdje gdje postoji neka kronična upala. To vodi, na primjer, do kalcifikacije zglobova, kao kod artritisa, te do kalcifikacije jajnika i drugih žlijezda, posljedica čega je smanjena proizvodnja hormona. Kalcificirani bubrezi s vremenom dovode do potrebe za dijalizom, a kalcifiltacija u tkivu dojki, posebno u mliječnim kanalima, često se rješava nepotrebnim mastektomijama i drugim invazivnim tretmanima.
Magnezijev klorid, cudesna sol za podmaladjivanje je ta koja ce vas rijesiti kalcija iz mekog tkiva te drzati kalcij u otopini.
Magnezij klorid oduzima kalcij, koji nije na pravome mjestu, jer se taložio u zglobovima, te stvara normalan protok krvi, a krvni tlak se stabilizira. Živci postaju smireniji, a vi se osjećate bolje tako da mislite jasnije, pamćenje i koncentracija je poboljšana, krv postaje bolja tekućina i sve više se čisti.
Ljudi koji žive u gradu i hrane se siromašno zbog rafiniranog jela trebaju uzeti malo više magnezija Uzimanje magnezija ne izaziva ovisnost, to nije kemijski proizvod,već je prirodna tvar- bezopasnosti i može se uzimati istodobno s drugim lijekovima.
Nedostatak magnezija u ljudskom tijelu, prouzrokuje između ostalog: opću slabost, degenerativne bolesti poput raka, tuberkuloze, diabetesa, poremećaj živaca a i koštane probleme.

MAGNEZIJ ZA ZDRAVE KOSTI I ZUBE

Medicinski autoriteti tvrde da je visoku učestalost osteoporoze i karijesa u zemljama Zapada moguće prevenirati visokim unosom kalcija. Međutim, objavljeni dokazi otkrivaju da je istina suprotna.
Stanovništvo Azije i Afrike s vrlo niskim unosom od oko 300 miligrama (mg) kalcija dnevno ima vrlo nisku učestalost osteoporoze.
U Africi, Bantu žene s unosom od 200 do 350 mg kalcija dnevno imaju najnižu učestalost osteoporoze u svijetu.
U zapadnim zemljama s visokim unosom mliječnih proizvoda, prosječan unos kalcija je oko 1000 mg. Što je unos kalcija veći, posebno u obliku proizvoda od kravljeg mlijeka (osim maslaca), veća je učestalost osteoporoze.

Hormoni doštitnih žlijezda održavaju razine kalcija, magnezija i fosfora u kolebljivoj ravnoteži. Ako kalcij poraste magnezij pada, i obrnuto. Uz nizak unos magnezija kalcij se crpi iz kostiju kako bi se povećale razine kalcija u tkivima, dok visok unos magnezija uzrokuje da kalcij izlazi iz tkiva i odlazi u kosti. Visok unos fosfora bez visokog unosa kalcija ili magnezija uzrokuje ispiranje kalcija iz kostiju i izbacivanje iz tijela mokraćom.
Visok unos fosfora uz visok kalcij i magnezij vodi do mineralizacije kostiju.

Dr. Lewis B. Barnett, ortopedski kirurg, radio je u dva različita okruga u SAD-u s bitno različitim razinama minerala u tlu i vodi. U okrugu Dallas u Teksasu visokom koncentracijom kalcija i niskom koncentracijom magnezija u vodi za piće, osteoporoza i prijelomi kuka bili su vrlo česti, dok ih u Herefordu u Teksasu s visokim razinama magnezija i niskim razinama kalcija, gotovo uopće nije bilo. U okrugu Dallas sadržaj magnezija u kostima bio je 0,5 posto, dok je u Herefordu bio 1,76 posto. U drugoj usporedbi, sadržaj magnezija u kostima osoba s osteoporozom bio je 0,62 posto, dok je kod zdravih osoba bio 1,26 posto.(4)

Ono što vrijedi za zdrave zube vrijedi i za zdrave kosti. U jednoj novozelandskoj studiji utvrđeno je da su zubi otporni na karijes imali u prosjeku dvostruko višu količinu magnezija od zuba osjetljivih na karijes. Kao prosječna koncentracija magnezijevog fosfata u kostima navodi se 1,0 posto, u zubima oko 1,5 posto, u kljovama slonova 2,0 posto, a u zubima životinja mesojeda koje drobe kosti koncentracija je 5,0 posto.
Kad se radi o snazi kostiju i zuba, kalcij zamislite kao kredu, a magnezij kao superljepilo.
Magnezijevo superljepilo veže i pretvara kredu u snažne kosti i zube pod uvjetom da u tijelo unosite organski kalcij.

APSORPCIJA I DOZIRANJE MAGNEZIJA

Rješenje za taj problem je snižavanje razina kalcija u krvi održavanjem visokog unosa magnezija. Međutim, svaki višak magnezija brzo se izgubi s mokraćom. Zbog toga, kako bismo zadržali kalcij u kostima i zubima umjesto oko zglobova i u mekim tkivima, potreban nam je konstantan unos magnezija.

Magnezij u našoj prehrani tradicionalno dolazi u ionskom obliku i u želucu se pretvara u magnezijev klorid ili se veže za bjelančevine - posebno klorofil - i zatim razgrađuje i apsorbira kao magnezijev klorid ili kelatirani magnezij.

Zato kod nadopune prehrane možemo izravno koristiti magnezijev klorid umjesto magnezijevog oksida ili hidroksida i drugih oblika koji zahtijevaju dodatnu klorovodičnu kiselinu. Magnezijev klorid ima još jednu prednost: pruža ione magnezija i klora koji su potrebi za stimulaciju aktivnosti probavnih enzima i proizvodnju klorovodične kiseline u želucu.

Magnezijev sulfat, također poznat kao epsomska sol, slabo se apsorbira i zato privlači vodu u debelo crijevo i djeluje kao laksativ.

Ako se voće i povrće uzgaja na mineralima bogatom tlu, tada te namirnice imaju visok sadržaj minerala, uključujući magnezij. Kako biljka raste, pretvara anorganske minerale u organske i veže ih za kiseline kao što je limunska kiselina. U tom se obliku lako apsorbiraju. Iako većina oblika magnezija ima dobru biološku iskoristivost, kelati s aminokiselinama i magnezij vezan za voćne kiseline također imaju blagotvoran alkalizirajući učinak na tijelo.

Ovo je vazna informacija te ju pazljivo procitajte I zapamtite.

Postotak apsorpcije magnezija varira i u obrnutom je odnosu s količinom unesenog magnezija. Magnezij se u tijelu apsorbira prvenstveno u tankom crijevu.
Kad se konzumira preporučena dnevna doza (RDI) magnezija, što je u prosjeku između 360 i 410 mg dnevno, apsorbiramo približno 50% magnezija, ali kad se unose količine manje od optimalnih možemo apsorbirati čak 75 posto.
Apsorpcija rapidno opada kad se odjednom unese više od 200 mg, pa je važno uzimati magnezij podijeljen u više doza tijekom dana. Dovoljno je unijeti 3 kapsule od 200 mg uz dorucak, rucak I veceru

Kad su prisutni faktori poput stresa, visoke životne dobi, kardiovaskularnih problema i znakova kalcifikacije, mnogi zdravstveni radnici savjetuju doze do 1000 mg dnevno, 5 kapsula od 200 mg.
Apsorpcija magnezija u crijevu opada sa starenjem i prisutnošću gastrointestinalnih poremećaja, a posebno kod disbioze uzrokovane antibioticima i drugim farmaceutskim lijekovima.
Velik gubitak magnezija mokraćom također može biti nuspojava nekih farmaceutskih sredstava.

"MAGNEZIJEVO ULJE" U TRANSDERMALNOJ TERAPIJI

Svi ti problemi čine privlačnijom transdermalnu (apsorbiranje kroz kožu) upotrebu magnezijevog klorida, kako bi se zaobišao probavni sustav i potreba za klorovodičnom kiselinom i pravilnim radom probavnog trakta.

Magnezijev klorid sastoji se od 11,8 posto magnezija vezanog za 88,2 posto klorida. Dobiva se isparavanjem slanih voda, uglavnom morske vode (a također i iz Mrtvog mora). Nakon odvajanja natrijevog klorida preostaje gorki talog koji se sastoji uglavnom od magnezijevog klorida i magnezijevog sulfata. Magnezijev klorid mnogo je manje gorak od magnezijevog sulfata.

U suhom obliku magnezijev klorid obično se prodaje u obliku bijelih higroskopnih (privlače vodu) ljuskica, hidriran sa šest molekula vode (heksahidrat) po svakoj jedinici magnezija zajedno s dva kloridna iona (MgCl2). Taj afinitet prema vodi znači da se magnezijev klorid može koristiti kao proizvod zvan "magnezijevo ulje", koje se može koristiti na koži za transdermalnu terapiju magnezijem. Ono nije ulje u pravom smislu riječi, ali podsjeća na ulje kad se utrljava u kožu.
Kao ljekovito sredstvo siguran je za vanjsku i unutarnju upotrebu.Otopina magnezijevog klorida ne samo što je bezopasna za tkivo, nego je također izvrsno djelovala na leukocitozu; zato je savršena za vanjsko tretiranje rana

Pomlađivanje većim unosom magnezija spor je proces, posebno zato što je količina magnezija koju možemo unijeti, ograničena laksativnim učinkom i potrebom da ga se drži u razumnoj ravnoteži s unosom kalcija i fosfora. Drugi je problem to što zgrčeni mišići imaju slabu cirkulaciju krvi i limfe, što unesenom magneziju otežava otapanje i ispiranje tkiva i kalcificiranih zglobova.
Ti problemi rjesavaju se redovitim REFLEXOTERAPEUTSKIM tretmanima što sve dovodi do ubrzavanja procesa podmladjivanja.

ANTIMIKROBNO DJELOVANJE MAGNEZIJA

Magnezijev klorid također je izvrstan za borbu protiv infekcija, što se ne može reći ni za jednu drugu kombinaciju magnezija.

Prvi istaknuti istraživač koji je proučio i promicao antibiotske učinke magnezija bio je francuski kirurg, prof. Pierre Delbet, dr. med. Godine 1915. tražio je rješenje za čišćenje rana kod vojnika jer je utvrdio da antiseptici koji se tradicionalno koriste zapravo oštećuju tkiva i potiču infekcije umjesto da ih sprečavaju. U svim njegovim ispitivanjima otopina magnezijevog klorida bila je daleko najbolja. Otkrio je da je ona ne samo neškodljiva za tkiva, nego da također uvelike pojačava aktivnost leukocita i fagocitozu, uništavanje patogenih mikroba.
Profesor Delbet kasnije je izveo eksperimente s unutarnjom primjenom magnezijevog klorida i utvrdio, da je on snažan stimulator imunološkog sustava. U njegovim eksperimentima fagocitoza se povećala do 333 posto. To znači da je nakon unosa magnezijevog klorida isti broj bijelih krvnih stanica uništavao do tri puta više mikroba nego ranije.

S vremenom je profesor Delbet otkrio da je magnezijev klorid blagotvoran kod širokog raspona bolesti. To uključuje bolesti probavnog trakta kao što su kolitis i problemi sa žučnom vrećicom, Parkinsonovu bolest, drhtavicu i grčeve u mišićima, akne, ekceme, psorijazu, bradavice i svrbljivu kožu, impotenciju, hipertrofiju prostate, probleme s mozgom i cirkulacijom, astmu, peludnu groznicu, urtikariju i anafilaktičke reakcije. Kosa i nokti postali su jači i zdraviji, a pacijenti su imali više energije.

Profesor Delbet također je otkrio da magnezijev klorid ima vrlo dobar preventivan učinak protiv raka i liječi prekancerozna stanja kao što su leukoplakija, hiperkeratoza i kronični mastitis. Epidemiološke studije potvrdile su da regije s tlom bogatim magnezijem imaju manju učestalost raka od onih s niskim razinama magnezija.

Profesor Delbet rutinski je davao otopinu magnezijevog klorida svojim pacijentima s infekcijama i nekoliko dana prije bilo kojeg planiranog kirurškog zahvata, i ostao iznenađen time što su mnogi od tih pacijenata osjećali euforiju i navale energije. Magnezijev klorid navodno ima specifično djelovanje na virus tetanusa i njegove učinke na tijelo. Čini se da čak štiti od ugriza zmija. Zamorci nisu umrli nakon inače smrtonosnih injekcija zmijskog otrova, a kunić je preživio ugriz zmije otrovnice kad mu je dana otopina magnezijevog klorida.

Još jedan francuski liječnik, dr. A. Neveu, izliječio je u dva dana nekoliko pacijenata oboljelih od difterije upravo magnezijevim kloridom. Također je objavio 15 slučajeva poliomijelitisa koji su bili izliječeni za nekoliko dana ako je tretman započet odmah ili za nekoliko mjeseci ako je paraliza već bila uznapredovala. Dr. Neveu utvrdio je da je magnezijev klorid djelotvoran protiv astme, bronhitisa, upale pluća, emfizema, upale grla, tonzilitisa, promuklosti, prehlade, gripe, hripavca, ospica, rubeole, zaušnjaka, šarlaha, trovanja, gastroenteritisa, gnojnih čireva, apscesa, zanoktica, inficiranih rana i osteomijelitisa.

U novije vrijeme dr. med. Raul Vergini i drugi potvrdili su te ranije rezultate i dodali druge bolesti i stanja popisu uspješnih primjena magnezijevog klorida: akutni napad astme, šok, tetanus, herpes zoster, akutni i kronični konjunktivitis, optički neuritis, reumatske bolesti, mnoge alergijske bolesti i sindrom kroničnog umora. Također su utvrdili da ima blagotvorno djelovanje u terapiji protiv raka. U svim tim slučajevima, magnezijev klorid dao je daleko bolje rezultate od drugih spojeva magnezija.

MAGNEZIJ ZA ŽIVCE

Magnezij ima smirujući utjecaj na živčani sustav, pa se često koristi za poticanje dobrog sna. Također se može koristiti za smirivanje iritiranih i previše podraženih živaca. To je posebno korisno kod epileptičkih napada, konvulzija kod trudnica i "drhtavice" kod alkoholičara.
Razine magnezija općenito su niske kod alkoholičara, što doprinosi ili izaziva mnoge od njihovih zdravstvenih problema. Ako su razine magnezija niske, živci gube kontrolu nad mišićnom aktivnosti, disanjem i mentalnim procesima. Živčani umor, tikovi i trzanje, tremor, razdražljivost, preosjetljivost, grčevi u mišićima, nemir, tjeskoba, konfuzija, dezorijentacija i nepravilan rad srca reagiraju na povećan unos magnezija. Česta pojava kod nedostatka magnezija je oštra reakcija mišića na neočekivanu buku.
Na tržištu postoje "pilule za pamćenje" koje se sastoje pretežno od magnezija.

Kod nedostatka magnezija san je nemiran, napet i isprekidan čestim buđenjima. Međutim, nisu svi oblici magnezija jednako djelotvorni. U studiji na preko 200 pacijenata, dr. W. Davis koristio je magnezijev klorid kao potencijalno sredstvo za borbu protiv nesanice. Istraživač je izvijestio da se san javljao brzo i nije bio isprekidan, te da je umor nakon buđenja nestao kod 99% pacijenata. Pored toga, smanjile su se tjeskoba i napetost tijekom dana.

Mnogi simptomi Parkinsonove bolesti mogu se prevladati visokim dozama magnezija; drhtavica se može prevenirati, a ukočenost ublažiti. Kod preeklampsije, trudnice mogu dobiti konvulzije, mučninu, vrtoglavicu i glavobolje; u bolnicama ta se stanja tretiraju infuzijama magnezija. Zbog njegovog snažnog opuštajučeg učinka magnezij nije samo dobar za san, nego je od koristi i kod liječenja glavobolja i migrena. Čak je i broj samoubojstava povezan s nedostatkom magnezija: što je u određenom području manji sadržaj magnezija u tlu i vodi, veća je stopa samoubojstava.

Za epilepsiju su tipične abnormalno niske razine magnezija u krvi, spinalnoj tekućini i mozgu, što uzrokuje preveliku podražljivost u nekim regijama mozga. Mnogo je izvještaja o slučajevima epilepsije kod kojih se ona znatno poboljšala ili potpuno povukla kod uzimanja dodatnog magnezija. U pokusu s 30 epileptičara, 450 mg dodatnog magnezija dnevno uspješno je kontroliralo njihove napadaje. U drugoj studiji je utvrđeno da što je razina magnezija u krvi bila niža, epilepsija je bila teža.

Magnezij najbolje djeluje u kombinaciji s vitaminom B6 i cinkom. U dovoljnim koncentracijama, magnezij blokira konvulzije ograničujući ili usporavajući širenje električnih podražaja iz izolirane skupine moždanih stanica na ostatak mozga. Čak se i početno pražnjenje živčanih stanica koje pokreće epileptički napadaj magnezijem može suzbiti.

MAGNEZIJ, POMLAĐIVANJE I BIOKEMIJA MLADOSTI

Kalcij i magnezij imaju suprotno djelovanje na strukturu našeg tijela.
Općenito uzevši, što je struktura našeg tijela mekša, to nam je potrebniji kalcij; što je krutija i nefleksibilnija, treba nam manje kalcija i više magnezija.
Magnezij može liječiti degenerativne kalcifikacije naše tjelesne strukture povezane sa starenjem i, uz to, pomoći nam da se pomladimo.
Walter Last magnezij zove "mineral za pomlađivanje".
Djeca i, iznad svega, bebe imaju mekane tjelesne strukture i glatku kožu, s niskim razinama kalcija i visokim razinama magnezija u njihovim organima i mekim tkivima.
Njima je općenito potreban visok unos kalcija.
To je biokemija mladosti.
Kako starimo, postajemo sve manje i manje fleksibilni, što je najizraženije kod starih muškaraca i žena u postmenopauzi.
Dodavanjem magnezij klorida aktiviramo biokemiju mladosti uz redovite reflekxoloske tretmane I obavezni program statickih vjezbi snage.
Da bi bila kompletno aktivirana BIOKEMIJA MLADOSTI potrebno je dodati uz magnezijev klorid, čuveni SODIUM ASCORBAT, NITRILOSIDE KOJI NOSE U SEBI VITAMIN B17.
Uza sve to važna je bazna prehrana, presno povrce, voce i minimalan unos namirnica životinjskog porijekla uz potpuno izbacivanje mliječnih proizvoda.

Godinama nepravilna i neuredna zivota arterije otvrdnjavaju i uzrokuju aterosklerozu; koštani sustav kalcificira i uzrokuje krutost, uz okoštavanje kralježnice i zglobova; bubrezi i drugi organi i žlijezde sve se više kalcificiraju i otvrdnjavaju, uz stvaranje kamenaca; kalcifikacija u očima uzrokuje katarakte; pa čak i koža postaje tvrđa, gruba naborana. Na taj način, kalcij je u istom timu s kisikom i slobodnim radikalima, dok magnezij radi zajedno s vodikom i antioksidantima na održanju tjelesne strukture mekanom.

Iako je povećan unos magnezija koristan za većinu ljudi, osobe s niskim krvnim tlakom obično trebaju više kalcija. Normalan krvni tlak je oko 120/80; što je on niži, dnevni unos ORGANSKOG kalcija ( litra soka od mrkve daje oko 1 gr kalcija ) trebao bi biti viši.
Dok oni s visokim krvnim tlakom mogu imati koristi od unosa do dvostruko veće količine magnezija u odnosu na kalcij, oni s niskim krvnim tlakom mogu uzimati dvostruko više kalcija nego magnezija, ali oba minerala u relativno visokim količinama. Osobe s niskim krvnim tlakom i one sa sklonosti prema upalama također moraju smanjiti svoj unos fosfora.

Jedan ginekolog izvijestio je da su jajnici među prvim organima koji počnu kalcificirati, što vodi do predmenstrualne napetosti. Kad je svojim pacijenticama davao visoke doze magnezija, njihov PMS nestao je i one su se osjećale i izgledale mnogo mlađe. Većina tih žena rekla je da su izgubile na težini, imale više energije, osjećale se manje depresivno i opet uživale u seksu mnogo više nego ranije. Kod muškaraca magnezij je jednako blagotvoran za probleme povezane s povećanom prostatom.
Simptomi se obično poprave nakon razdoblja uzimanja dodatnog magnezijevog klorida..

DRUGE KORISTI PO ZDRAVLJE

Vidimo koliko je magnezij neophodan za normalan rad kardiovaskularnog i živčanog sustava, kao i u preko 300 enzimskih reakcija i proizvodnji energije. Prema Marku Sircusu: "Magnezij je najvažniji mineral za održavanje pravilne električne ravnoteže i neometan metabolizam stanica. Magnezij je drugi najzastupljeniji kation (pozitivno nabijen ion) u tijelu. On je transmembranski i unutarstanični modulator stanične električne aktivnosti. Zbog toga njegov nedostatak u tijelu nije ništa manje nego katastrofalan po život stanice. Ipak, ta činjenica nije opće poznata."
A ne počinju li zdravlje i bolest na razini stanice?
Sircus također kaže: "Bez magnezija nema energije, nema kretanja, nema života."
Zdravstvene koristi od magnezija su mnogostruke za različite tjelesne sustave, uključujući kardiovaskularni i živčani sustav (kao što je već rečeno), te probavni, dišni, sustav za izlučivanje, limfni, imunološki, mišićno-koštani i reproduktivni sustav, kao i za proizvodnju energije. Spominje se pozitivan utjecaj magnezija na metabolizam, kao u kontroli težine, šećera i kolesterola u krvi i navodi da je magnezij potreban za metabolizam bjelančevina, škroba i masti, kao i za funkciju jetre, štitne žlijezde i doštitnih žlijezda. Navode se i koristi za sluh, vid i zdravlje usne šupljine.
Patologije povezene s nedostatkom magnezija su zapanjujuće: hipertenzija i druge kardiovaskularne bolesti, oštećenja bubrega i jetre, migrene, multipla skleroza, glaukom, Alzheimerova bolest, česte bakterijske infekcije, gljivične infekcije, predmenstrualni sindrom (PMS), nedostatak kalcija i kalija, dijabetes, grčevi, slabost u mišićima, impotencija, agresivnost, fibromi, gubitak sluha i akumulacija željeza.

Povećan unos magnezija pomaže u prevenciji ili otapanju bubrežnih i žučnih kamenaca..Aktivacija probavnih enzima stvaranja žuči, kao i poboljšanje zdravlja crijevne flore faktori su koji magnezijev klorid čine korisnim za normalizaciju probavnih procesa i smanjenje probavnih neugodnosti, nadimanja i smrada stolice. On zapravo smanjuje sve neugodne tjelesne mirise, uključujući smrad pazuha i nogu. To objašnjava zašto je klorofil općenito vrlo djelotvoran za smanjenje tjelesnih mirisa, budući da sadrži mnogo magnezija.

UPOZORENJE:
Uzimanje dodatnog magnezija trebalo bi izbjegavati imate li ozbiljne probleme s bubrezima (npr. ako ste na dijalizi s ozbiljnom bubrežnom insuficijencijom), kao i kod mijastenije gravis. Provjerite svoje stanje kod liječnika. Budite oprezni kod ozbiljne slabosti nadbubrežnih žlijezda ili niskog krvnog tlaka. Previše magnezija može uzrokovati slabost mišića; ako se to dogodi, privremeno uzimajte vise organskog klacija.
Litra soka od mrkve svjeze cijedjenog DONOSI sigurnih 1 gr organskog kalcija koji će završiti gdje mu je i mjesto, u kostima i zubima.

Dr. naturopatije Roso Nenad