Rak je najstrašnija bolest čovečanstva.
Prema podacima WHO-a godišnje se dijagnosticira više od 12 miliona slučajeva raka, i očekuje se da će se taj broj do 2020. godine povećati na 20 miliona.

Svake godine 8 – 10 miliona ljudi širom svijeta umire od raka, što je 12% svih slučajeva smrti.
Najčešće vrste raka su: rak dojke, rak prostate, rak pluća te rak debelog creva.
 
Šta je rak?

Ljudsko telo sastoji se 75.000 – 100.000 milijardi ćelija, ovisno o visini i tezini osobe.
Ćelije se dele, ispunjavaju svoju funkciju i nakon određenog vremena ih zamenjuju nove ćelije.
Da bi mogle rasti i širiti se, ćelije moraju razgraditi gusti međućelijski matrix i vezivno tkivo te u svrhu toga ćelije izlučuju posebnu vrstu enzima, koji se nazivaju matrix metaloproteinaze (MMP).

Izlučivanje MMP-a je u zdravom telu tačno kontrolisano, čime se sprečava dugotrajno oštećenje kolagena.
Ponekad ćelije počinju nekontrolisano rasti, i deliti se čak i onda kada to nije potrebno.
S vremenom se nakupljaju i stvaraju tumorsku masu.

Postoje dve vrste tumora:

  • dobroćudni i
  • zlolućudni tumori.


Dobroćudni tumori ne prodiru u druge delove tela i u osnovi nisu opasni po život.
Mogu se ukloniti operativnim zahvatom ali zbog svoje veličine, oni mogu prouzrokovati bolove i naštetiti normalnim telesnim funkcijama.

Zloćudni tumori se sastoje od ćelija, koje se agresivno i nekontrolisano množe.
Patološki kriteriji za identifikovanje raka su:

  1. Hiperplazija (povećan broj ćelija koje se dele)
  2. Invazija tumora u susedna tkiva
  3. Metastaze (prodiranje tumorskih ćelija u ostale delove tela, rast novih tumora, koji su opasni po život)

Kao i dobroćudni tumori i zloćudni tumori mogu prouzrokovati bolove i oštetiti normalne telesne funkcije.
Zloćudni tumori su u većini slučajeva opasni po život.

Sve ćelije raka, bez obzira na njihovo poreklo, imaju zajedničku osobinu da: proizvode velike količine enzima (MMP-a), koje dovode do dugotrajne razgradnje vezivnog tkiva.
Ti enzimi, poput makaza potpomažu tumorske ćelije da se odvoje od tumorske mase i šire ljudskim telom preko krvi i limfne tečnosti i tako prodiru u ostale organe.
Kako krv i limfna tečnost prožimaju čitavo telo, tumorske ćelije mogu, kada jednom dospeju u krvotok ili limfnu mrežu, lako prodreti u ostale organe.
Limfna tečnost je tečnost koja teče limfnim čvorovima i čisti organe od štetnih materija.
Jedna od funkcija limfnih čvorova je izfiltrirati strana tela poput tumorskih ćelija.
Pojavljivanje tumorskih ćelija u limfnim čvorovima, pokazuje da se rak, koji se razvio u jednom organu, raširio u ostale organe tela.
Vrste raka, koje se razvijaju u ćelijama koje stvaraju krv, nazivamo leukemija i limfom – histoloski oblici tumora I razvijaju seuglavnom zbog suvise jake aktivnosti parasimpatikusa.

U sustini rak je povezan sa načinom života i okolinom u kojoj zivimo.

Faktori koji povećavaju rizik od raka, koji su povezani s načinom života su: pušenje, konzumiranje alkohola, nepravilna ishrana, preveliko izlaganje suncu, smanjena telesna aktivnost, ishrana siromašna voćem i povrćem, koje sadrže antioksidanse, dugoročno uzimanje određenih lekova, te nedostatak ćelijskih hranjivih materija.

Faktori koji povećavaju rizik od raka, a povezani su s okolinom su: pesticidi, izduvni gasovi automobila, i druge otrovne materije, koje se nalaze u vodi i vazduhu i štete ćelijama ljudskog tela.
Hemikalije, poput azbesta, nikla, kadmijuma, radona, vinil hlorida i benzina, kojima smo izloženi na poslu kojim se bavimo takođe se ubrajaju u faktore koji povećavaju rizik od raka.

Većina kemijskih lekova, koji su razvijeni za borbu protiv raka mogu prouzrokovati novo oboljenje od raka.

Neki virusi kao Epstein – Barrow virus, Cito megalo virus, virus Hepatitisa B i virus leukemije / limfoma ljudskih stanica -T tipa su povezane s nastankom određenih vrsta raka.
Kako su mnogogobrojne vrste raka prouzrokovane našim načinom života, prehrambenim navikama i okolinom, odgovarajuća promena u tim područjima nudi zaštitu od raka.
 
Da dodam da nazalost genetski i nasledni faktori takodjer pospešuju nastanak određenih vrsta raka poput raka debelog creva, raka dojke i raka jajnika, ali I ti genetski faktori su opet povezani sa nasljedjenim nacinom zivota, prehrane I oklisa u kojem se zivi.

Nastanak raka

Zračenje, virusi i hemikalije definisani su kao uzročnici raka kod ljudi i mnogih životinjskih vrsta.
Iako postoje mnogobrojne različite vrste uzročnika te bolesti, rezultat na ćelijskom nivou je uvek isti: neoplastične ćelije.

Tumorske ćelije se neprestano za vreme života proizvode u telu, no ne razviju se sve ćelije u zloćudne ćelije.
Oštećenja ne traju dugo, već uvode, ako se ne leče pravilno, drugu fazu koja je poznata kao latentni period.
Latentni traje godinama, pre nego što se razvije u tumor, a razlog toga je sto svaka tumorna celija treba da se podjeli 30 puta, a jedno dijeljenje traje 130 dana.
U tom vremenskom razdoblju mnogobrojni faktori mogu sprečiti ili usporiti razvoj raka, jer ćelije ljudskog tela raspolažu različitim mehanizmima odbrane.

Jedan od takvih mehanizama je mehanizam za popravak oštećenja ćelije.
Sve ćelije poseduju enzimske sisteme popravka, kako bi se popravila oštećenja u strukturi DNA.
Ako se takvo oštećenje ne popravi, imunološki sistem preuzima tu ulogu i ubija abnormalne ćelije.
Osim toga, ljudsko telo može zaustaviti agresivnu deobu ćelija kočenjem enzima, koji razgrađuju kolagen, kojima se tumorske ćelije služe pri širenju telom.

Isto tako telo može vezivno tkivo tumorskih ćelija, koje ih okružuje ojačati s ciljem da ogradi tumorske ćelije i tako spreči njihovo širenje.
Različite ćelijske hranjive materije deluju kao inhibitori i modulatori rasta raka, poput vitamina A ( samo u obliku emulzije ), vitamina C ( samo u obliku sodium ascorbata ), vitamina E ( u bliku d-alfa tokoferola ), beta – karotena, likopena, određenih minerala i antioksidansa.

Čitav niz biljnih aktivnih aterija (sekundarne biljne materije) poput flavona, izoflavona, terpena, indola, resveratola, dialilsulfidi iz belog luka, izotiocijanati iz povrća kao i različite biljne aktivne materije, koje se nalaze uishrani pokazale su se korisnima u zaštiti od više vrsta raka,a to su bioloski preparati AVEMAR, FLAVIN 7, CULEVIT, ARISEV ARABINIOGALAKTAN, INDOL-3-KARBINOL, VITAMIN B17, VITAMIN B15, THC – delta-9-tetrahydrocannabinol, SOD – super oksid dismutaza, WOBENZYM – enzimski preparat koji je obavezan u svim terapijama lecenja, CEZIJEV KLORID, PROTOCEL……..I tako dalje I tako dalje.

Aminokiselina lizin je isto tako važna u zaustavljanju raka.
Lizin prirodnim putem kontroliše PRODOR tumorskih ćelija i njihovo širenje u tkiva.
Većinu ovih mikronutrijenata naše telo ne može samo proizvoditi, tako da lako može doći do njihovog nedostatka.
Stalna ishrana tela ćelijskim hranjivim materijama za prevenciju od raka, može doprineti kontroli toka bolesti.
To je jedan od razloga zašto se sve tumorske ćelije ne razvijaju u zloćudne tumore.

KARCINOGENI, TVARI KOJE UZROKUJU RAK

Postoje dve vrste karcinogena:

  • koji direktno oštećuju DNA (citotoksični karcinogeni) i
  • koji pomoću drugih materija prouzrokuju oštećenje DNA  (necitotoksični karcinogeni)

Mnogim karcinogenima potrebna je bioaktivacija kako bi prouzrokovali oštećenja u telu.
Ljudske ćelije poseduju različite sposobnosti za aktivaciju karcinogena.
Razlike se odnose na genetska svojstva, način života i prehrambene navike osobe.

Zbog toga su ljudi različito osetljivi na rak.

Karcenogeni proces je višeslojan i uključuje različita uzajamna delovanja gena, okoline i faktore metabolizma.
Kako bi se mogle provesti analize proces se deli u tri faze:

  • inicijacija,
  • promocija i
  • progresija.

Ova podela se pokazala vrlo korisnom u eksperimentima, kako bi se razumeli mehanizmi razvoja raka.

Materije koje pospešuju nastanak raka:

  • hemikalije,
  • zračenje i
  • virusi


INICIJACIJA

U početnom stadiju nastanka raka karcinogen oštećuje DNA – direktno ili bioaktivacijom.
No, ćelija može popraviti oštećenu DNA.
Ako pokušaj popravke ne uspe, dolazi do izgradnje genetski promenjenih ćelija.
Neke od tih ćelija su oštećene u tolikoj meri da pod određenim uslovima ulaze u proces karcinogeneze.
Te genetski promenjene ćelije, koje su abnormalne, no nisu ćelije raka, nazivaju se «initiated cells».
One poseduju posebna svojstva.
Jedno od tih svojstava je mogućnost umnožavanja i razvijanja žarišta. Žarište je poput «otoka» i prethodni je oblik raka.
 
PROMOCIJA

Hemikalije su aktivne materije koje potpomažu nastanak raka, ali ne moraju nužno izazvati oštećenja.
One potpomažu nastanak raka, tek kada se inicirajuća aktivna materija već raširila telom.
Te aktivne materije ciljano koče rast oštećenja, koja uzrokuje žarište.

Oštećenja u jetri, dojci ili mehuru nazivaju se čvorovima, oštećenja u debelom crevu polipi, a na koži papule.

Za razliku od faze inicijacije koja brzo teče, faza promocije je spor i dugotrajan proces.
Zbog svog dugog trajanja faza promocije nudi mogućnost intervencije.
Nije poznato da li je svaki čvor, polip ili papula preteča raka. No ta oštećenja smatraju se prethodnim oblikom za vrste raka.

PROGRESIJA

Progresija je stadijum procesa raka, koji je najmanje istražen.
On obuhvata promene genetskog materijala, koje se mogu razviti u žarište.
Zloćudni tumor ne predstvalja zadnji stadijum procesa raka.
Bolest se razvija agresivnim rastom tumorskih ćelija, njihovim širenjem i stvaranjem metastaza.

ANTI-KARCENOGENE AKTIVNE TVARI

Opšte je prihvaćeno da oksidativna oštećenja imaju važnu ulogu u ranim i kasnim fazama karcinogenog procesa.
Zbog toga antioksidansi mogu biti delotvorni u usporavanju tog procesa, posebno za vreme kasne faze.
Druge ćelijske hranjive materije, pre svega aminokiselina lizin mogu
zaustaviti širenje ćelija raka uz pomoć drugih mehanizama, poput jačanja i stabilizacije kolagena I vezivnog tkiva , koje okružuje ćelije. Pojedine ćelijske hranjive materije mogu zaustaviti enzime,
koji razgrađuju kolagen, dok druge potpomažu sintezu kolagena i osiguravaju optimalnu strukturu I funkciju vezivnog tkiva.

Optimalno izgrađeno vezivno tkivo, je preduslov za deobu i aktivnost različitih faktora rasta I citokina, koji imaju odlučujuću ulogu u fazi inicijacije, promocije i progresije raka.

 ANTI – KANCEROGENI

Ćelijske hranjive materije, koje mogu smanjiti rizik od raka i zaustaviti napredovanje bolesti, dele se u četiri kategorije – prema trenutku u razvoju raka, u kojem vežbaju svoje zaštitno delovanje:

  1. inhibitori - u tu kategoriju ubrajamo ćelijske hranjive materije, koje koče izgradnju karcinogena poput vitamina C, vitamina E i td.
  2. blokatori - sprečavaju karcinogene da oštete DNA. Na primjer indol-3-karbinol
  3. Matrije koje zaustavljaju procese raka - zaustavljaju razvoj tumora, poput soli selena, retinoidi, karotenoidi
  4. anti – metastazijske materije koje prirodnim putem kontrolišu invaziju ćelija i širenje ćelija u tkiva, poput aminokiseline lizin i vitamina C.

Elementi kojima mozete sprijeciti rast tumora i stvaranje metastaza

  1. Vitamin C – u obliku sodium ascorbata
  2. Lizin,
  3. Prolin,
  4. Arginin
  5. Epigalokatehin-galat (EGCG), ekstrakt zelenog čaja
  6. N-acetil-cistein
  7. Bakar
  8. Selen
  9. Mangan

Ovi elementi uzeti u odredjenim kombinacijama sprjecavaju slabljenje međućelijskog matrixa, zaustavljaju aktivnos MMP-a tumorskih celija i njihov prodor u zdravo tkivo.

Uz ovo bi dodao i:

  • FOLNU KISELINU 2 x 400 mcg na dan
  • B12 2 x 1000 mcg na dan
  • B6 4 x 50 mg na dan

Ova kombinacija ima izuzetno antikancerogeno djelovanje

Lizin je prirodni blokator razgradnje kolagena.
On zaustavlja enzime, koji uzrokuju razgradnju kolagena i drugih sastavnih delova međućelijskog matrixa.
Optimalna proizvodnja i struktura kolagena i ostalih sastavnih delova međućelijskog matrixa odlučujuća je za stabilnost metabolizma ćelije kao i kontrolisani rast ćelije.

Vitamin C je važan za proizvodnju kolagena i njegovu izgradnju.
Ta ćelijska hranjiva materija deluje kao jaki antioksidans, jer štiti ćeliju od oštećenja slobodnim radikalima.
Aminokiseline lizin i prolin su temeljni sastavni delovi kolagena, čine jednu trećinu svih aminokiselina u kolagenu.
Hidroksilacija aminokiselina koja zavisi od vitamina C važna je za održavanje optimalne izgradnje kolagena.

Mnogo ćelijskih hranjivih materija mogu izazvati programiranu smrt ćelija (apoptoza).
Oni deluju kao selektivni otrovi raka, a da pri tome ne oštećuju zdrave ćelije.
Najpoznaiji I najistraženiji primer je vitamin C i njegovi derivati kao sodium ascorbat.

Sprečavanje stvaranja krvnih sudova u tumorima
Tumor promera 0,5 mm ne može preživeti ako nema razvijen sopstveni krvotok, koji mu dostavlja hranjive materije i odnosi štetne materije nastale metabolizmom.
Novi krvni sudovi nastaju iz endotelnih ćelija, koje se umnožavaju kako bi stvorile nove krvne sudove.
Za angiogenezu je potreban VEGF - vaskularni endotelni faktor rasta, kojeg izlučuju tumorske ćelije za izgradnju novih krvnih sudova.
Ćelijske hranjive materije kao vitamin C, lizin, prolin i EGCG regulišu oba procesa, koja su vrlo važna u stvaranju novih krvnih sudova u tumorima.

Jednostavna kombinacija navedenih ćelijskih hranjivih materija, kako je dokazano eksperomentima, uspjesno sprečava prolazak tumoskih ćelija kroz matrix kolagena.
 
UNIŠTAVANJE MEĐUĆELIJSKOG MATRIXA ENZIMIMA (MMP-AKTIVNOST )

Kao i ostali organi i tumori su okruženi vezivnim tkivom, poznatim kao međućelijski matrix.
Međućelijski matrix deluje kao vrsta barijere.
On ograničava rast tumora i sprečava njegovo širenje u ostale delove tela.
Tumorske ćelije izlučuju matrix mataloproteinaze ( MMP ), koje razgrađuju matrix. MMP- i su enzimi koji razgrađuju međućelijski matrix kao i važne membrane.
Ta okolnost omogućuje širenje i prodiranje tumorskih ćelija u druga tkiva.
Postoje različiti oblici MMP- a koji imaju ulogu zavisno o širenju raka.
Kod većine vrste raka su MMP-2 i MMP-9 najvažniji enzimi za metastazu raka.
Ispostavilo se da sinergistička kombinacija ćelijskih hranjivih materija, može sprečiti aktivnost MMP- a i invaziju tumorskih ćelija – dvaju osnovnih aspekta u lečenju raka – kod niza tumorskih ćelija, uključujući kožu, jetru, dojku, prostatu, debelog crijeva, fibrosarkoma i drugih.
 
ANTI ANGIOGENETSKI NAČIN DELOVANJA

Ova sinergistička kombinacija ćelijskih hranjivih materija poseduje i anti angiogenetske osobine.
Ispitane ćelijske hranjive materije dovele su do slabije angiogeneze i slabijeg izlučivanja endotelnog faktora rasta u krvnim sudovima.
To su dva najvažnija koraka kod stvaranja novih krvnih sudova u tumorima ( angiogeneza ).
Da dodam da je najjaci poznati blokator mehanizma VEGF, pa tako I angiogeneze, THC, delta-9-tetrahydrocannabinol, kojeg se moze naci u konpljinu ulju, ako ulje sadrzi THC, jer oblici konopljina ulja koji se prodaju uglavnom nemaju THC.
To je dokazao 1998/99 god. Dr.Guzman, Spanija.
 
KOMBINACIJA HRANJIVIH MATERIJA ZA ODBRANU OD TUMORA

Ova posmatranja pokazuju da sinergistička kombinacija ćelijskih hranjivih materija predstavljaju moguću terapiju za lečenje raka.
Kako sve vrste raka koriste mehanizam razgradnje kolagena, kako
bi se širio telom, sinergistička kombinacija ćelijskih hranjivih materija pokazala se kod niza oblika raka uspešnom.
Eksperimenti provedeni pokazuju da kombinacija ćelijskih hranjivih materija može usporiti rast tumora kod melanoma,raka prostate, raka debelog creva pa tako I kod svih ostalih malignih poremecaj, uz naravno odredjeni protocol prehrane, detoksikacije I tako dalje.

ZIVITE ZDRAVO
 
1. Jedite pravilno i različito. Uzimajte biljne prehrambene materije. Izbegavajte prehrambene materije koje su bile u dodiru s pesticidima, hormonima za rast ili antibioticima.
2. Dopunite svoju dnevnu ishranu uzimanjem bioloskih prirodnih dodataka prehrani. Posebno je važan unos vitamina C i lizina, dve ćelijske hranjive materije, koje su važne za stabilnost međućelijskog matrixa. 99,9% svih životinja na svetu samo proizvodi vitamin C u formi mineralnog askorbata. Na nesreću, ljudi pate od genetskog poremećaja, hipoascorbemie, nemogućnosti da sami proizvedu vitamin C. Poznato je samo nekoliko životinja koje imaju isti problem kao i ljudi: zamorčići, majmuni i jedna vrsta sljepog miša.

Ovo može u najvećoj mjeri objasniti činjenicu zašto ljudi ne žive onoliko dugo koliko bi inače mogli.

Pas sazreva sa dve godine i nadživi taj period bar sedam puta, ili 14 godina. Ljudi sazrevaju sa 20 – 25 godina. Sedam puta 20 jednako je 140, što bi mogao da bude naš životni potencijal, da možemo da proizvodimo askorbat u našim telima.

Niski nivoi askorbinske kiseline mogu biti povezani sa većim rizikom za dobijanje kancera, bolesti srca i makularne degeneracije očiju kod starijih osoba.

Zdrava prehranaIstrazivanja lecnika nutricionista doktora Ernesta Krebsa i doktora Dina Burka (SAD), doktora Hansa Nijepera iz Nemačke, doktora Ernesta Kontrerasa iz Meksika, doktora Manuela Navara sa Filipina i doktora Šigeakija Sakaija iz Japana, dovela su do zaključka da se u telu ništa neće izlečiti bez dovoljno vitamina C.
Posto se te ćelijske hranjive tvari ne proizvode u našem telu moramo ih unositi u optimalnim količinama.
Kombinaciju vitamina C, lizina, prolina, arginina mozete naci u proizvodima firme Tower Laboratories, pogledajte njihov sajt:
www.towerlaboratories.com
Od 1998 godine bave se proizvodnjom upravo ovakvog dodatka prehrani.
3. Sačuvajte zdrav način života redovnom fizičkom aktivnošću i kontrolisanjem težine.
5. Nemojte pušiti, izbegavajte pasivno pušenje i konzumaciju alkoholnih pica
7. Ako uzimate kemijske lekove, posavetujte se sa doktorom o smanjenju trajanja i doza primene lekova. Potrazite informacije o mogućim nuspojavama kemijskih lekova. U pojedinim slučajevima samo uzimanje dodataka ishrani može smanjiti nuspojave i pospešiti proces ozdravljenja.
 
ZAPAMTITE:

Da bi povratili zdravlje to mora biti učinjeno nutricionistički, nikako farmakološki. Sve stanice nasega tijela izrađene su isključivo od onoga što jedemo i pijemo.
Niti jedna stanica se ne sastoji od lijekova.
Do bolesti dolazi upravo zbog manjka osnovnih gradivnih materija u nasem tijelu, zbog poremecaja u optimalnoj koncetraciji normalno prisutnih tvari u zdravom tijelu.
Prvi i najtezi manjak je manjak vitamina C u obliku SODIUM ASORBATA.

Eksperiment s stanicama tumora

Znam, teško vam je , a kako nebi i bilo....
Smirite se.
To je posljedica  uistinu nezdravog života koji ste vodili.
JEDNOSTAVNO OKRENITE PROCES!
Pročitajte prvo ova 4 teksta:

Šokantna otkrića

Istraživački tim na čelu s dr.Piterom Nelsonom iz centra za istraživanje raka Fred Hačinson iz Sijetla objavili su naučno istraživački rad u stručnom časopisu Nature Medicine od 05. 08 2012. godine. Rezultati njihova istraživanja su za mnoge bili šokantni…
Istraživanaj su pokazala da kemoterapija ne samo da ne uništava stanice raka već pomaže u njihovoj ubrzanoj diobi, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo lokalno širenje na okolna zdrava tkiva  i desiminaciju ( metastaziranje ) u udaljene djelove tjela. Predmet istraživanja bili su solidni maligni tumori: tumori dojke, pluća, debelog crijeva, prostate, pankreasa…
Citostatski tretman stanica raka navedenih tumora  sproveden je:
1.    in vitro varijanti..kultura stanica raka u epruveti
2.    in vivo varijanti ..solidni tumor okružen zdravim tkivima

U obje varijante stanice raka napadnute su istom vrstom i istom dozom citostatika.
U prvoj varijanti, citostatici su stanice raka u epruveti uništili..
Međutim, solidni maligni tumori okruženi zdravim tkivom reagirali su na kemoterapiju na neočekivani način.
U početku  citostatskog tretmana dolazilo je do djelomične regersije ( povlačenja) tumora.  No, nastavkom tretiranja s citostaticima, dolazilo je do progresije bolesti:ubrzane diobe stanica raka, rasta primarnog tumora i infiltracije u okolna zdrava tkiva i širenje metastaza u udaljene djelove tjela.

Utvrđeno je da zdrava tkiva oko tumora reaguju na citostatski tretman, posebno fibrozno tkivo.
Fibroblasti u normalnim uvjetima produkuju proteine, kolagen i hijalin, koji su materijal za izgradnju fibroznih vlakana. Produkt fibroblasta je i protein pod imenom WNT16B.

Proizvodnja ovog proteina se povećava pod uticajem citostatika, što više citostatika više WNT16B proteina, čak i do 30 puta više nego u normalnim uvjetima u tjelu, kada nema onkoloških otrova.

Upravo je taj protein odgovoran za otpornost malignih stanica na kemoterapiju i istovremeno je stimulirajući faktor za ubrzanu diobu stanica raka. Tako dolazi do bržeg rasta primarnog tumora, njegovog lokalnog širenja na okolno zdravo tkivo I metastaziranje u udaljene djelove tjela.

Djelomično povlačenje solidnog tumora na početku kemoterapije  posljedica je produkcije relativno male količine proteina WNT16B.
Nastavkom kemoterapije  povecava se aplikacija doze citostatika, koja dovodi do povećanog lučenja proteina WNT16B,  a ovaj protein proizvodi, stvarajući i do 20-tak puta deblju fibrinsku ovojnicu oko malignih stanica, štiti ih od kemoterapije.

Operacija tumora povećava prijanjanje stanica karcinoma

Jedan od mehanizama pomoću kojeg operacija povećava rizik od metastaze je povećavanjem prijanjanje stanica karcinoma.Stanice karcinoma koje su se odvojile od primarnog tumora koriste prijanjanje kako bi povećale svoju sposobnost formiranja metastaza u udaljenim organima.
Ove stanice karcinoma moraju biti sposobne grupirati se i oformiti koloniju koja se može širiti i rasti.
Stanice karcinoma koriste prijanjajuće molekule, kao što je galektin-3, da olakšaju svoju sposobnost grupiranja. Prisutne na površini stanica karcinoma ove molekule se ponašaju kao ljepilo, omogućujući slobodnostojećim stanicama karcinoma da se priljube jedna na drugu.

Stanice karcinoma koje kruže u krvotoku također koriste galektin-3 prijanjajuće molekule, kako bi se uhvatile za oblogu krvne žile.

Priljubljivanje cirkulirajućih stanica tumora (CST) na stijenku krvnih žila je neophodan korak u procesu metastaziranja. U nemogućnosti da se uhvate za stijenku krvnih žila te cirkulirajuće stanice karcinoma postaju kao "brod bez luke", bez mogućnosti da pristanu. Naposljetku će bijela krvna zrnca koja kruže krvotokom naciljati i uništiti CST.
Ako se CST uspiješno priljube na stijenku krvne žile i prokopaju svoj put kroz temeljnu membranu, tada će iskoristiti galektin-3 prijanjajuće molekule kako bi se priljubile na organ i oformile novi metastatski karcinom.

Nažalost, istraživanja su pokazala da operacija karcinoma povećava priljubljivanje stanica karcinoma.
U jednom eksperimentu koji je oponašao uvijete operacije znanstvenici su prijavili da se spajanje stanica karcinoma na stijenke krvnih žila povećalo za 250% u usporedbi sa stanicama karcinoma koje nisu bile izložene uvijetima operacije.
Prema tome, od presudne je važnosti za osobu koja će se podvrći operaciji karcinoma da poduzme mjere koje će pomoći u neutralizaciji operacijom-izazvanog povećanja prionjivosti stanica karcinoma.
Nasreću, prirodni dodatak zvan modificirani citrus pektin (MCP) može učiniti upravo to. Citrus pektin, vrsta dijetnog vlakna, nemože se apsorbirati u tankom crijevu. Međutim modificirani citrus pektin je promijenjen na način da se može apsorbirati u krvotok i upregnuti svoja protukancerogena djelovanja.
Mehanizmi pomoću kojeg modificirani citrus pektin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma je tako što se veže na galektin-3 prijanjajuće molekule koje su na površini stanica karcinoma, na taj način onemogućavajući stanicama karcinoma da se sljepe i oforme skupinu.
Modificirani citrus pektin također može spriječiti cirkulirajuće stanice tumora od hvatanja za obloge krvnih žila.
Ovo je bilo ilustrirano eksperimentom u kojem je modificirani citrus pektin blokirao priljubljivanje galektina-3 na oblog krvnih žila za nevjerojatnih 95%.
Modificirani citrus pektin je također značajno smanjio priljubljivanje stanica karcinoma dojki za stijenke krvnih žila.

Impresivno istraživanje je dokumentiralo moć modificiranog citrus pektina da direktno onemogući metastaziranje karcinoma.
U studiji objavljenoj u "Journal of the National Cancer Institute" modificirani citrus pektin je bio primjenjen na štakorima kojima su bile ubrizgane stanice karcinoma prostate, dok su štakori na kojima nije bio primjenjen modificirani citrus pektin služili kao kontrolna skupina.
Metastaziranje na plućima je bilo zabilježeno u 93% kontrolne skupine, dok je samo 50% skupine sa modificiranim citrus pektinom dobilo metastazu na pluća. Još značajniji su bila otkrića da je skupina sa modificiranim citrus pektinom u usporedbi sa kontrolnom skupinom imala 89%-tno smanjenje u veličini metastatskih kolonija.
U sličnom eksperimentu, miševi ubrizgani sa stanicama karcinoma melanoma kojima je u hrani dan modificirani citrus pektin u usporedbi sa kontrolnom skupinom su doživjeli više od 90%-tnog smanjenja u metastaziranja na pluća.

Nakon ovih uzbuđujućih otkrića u istraživanju na životinjama, modificirani citrus pektin je stavljen na test kod muškaraca sa karcinomom prostate. U ovom ispitivanju 10 muškaraca sa povratom karcinoma prostate je primilo modificirani citrus pektin (14,4 g po danu). Nakon godine dana primijećena su značajna poboljšanja, što to je bilo određeno smanjenjem stope kojom se nivo prostati-specifičnog antigena (PSA) povećavao.
Nakon ovoga, slijedila je studija u kojoj je 49-torici moškaraca sa raznim vrstama karcinoma prostate periodički davan modificirani citrus pektin u razdoblju od četiri tjedna. Nakon dva perioda liječenja sa modificiranim citrus pektinom 22% muškaraca doživjelo je stabilizaciju bolesti ili poboljšanu kvalitetu života; 12% je imalo stablinu bolest više od 24 tjedna.
Autori studije su zaključili: "Čini se da MCP (modificirani citrus pektin) ima pozitivni utjecaj naročito u pogledu kliničkih blagodati i kvalitete života pacijenata sa jako uznapredovalim solidnim tumorom.

Uz modificirani citrus pektin, općepoznat i bez recepta dostupan lijek Cimetidin, opće poznat kao Tagamet, također može igrati centralnu ulogu u smanjenju priljubljivanja stanica karcinoma. Taj je lijek povijesno korišten za ublažavanje žgaravice. Rastuća količina znanstvenih dokaza otkriva da cimetidin također posjeduje snažna protukarcinomna djelovanja. Cimetidin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma blokirajući aktivnost prijanjajuće molekule, zvane E-selektin, na površini stanica koje oblažu krvne žile.
Stanice karcinoma se uhvate za E-selektin kako bi se priljubile za oblog krvnih žila.
Spriječavajući izražaj E-selektina, cimetidin značajno ograničava sposobnost priljubljivanja stanica karcinoma na stijenke krvnih žila. Ovo djelovanje je analogno uklanjanju ljepila sa stijenki krvnih žila koje bi normalno omogućilo cirkulirajućim stanicama tumora da se vežu.

Cimetidinova antikancerokena djelovanja jasno su prikazana u izvještaju objavljenom u British Journal of Cancer u 2002. U ovoj studiji 64 pacijenata sa karcinomom debelog crijeva primalo je kemoterapiju sa ili bez cimetidina (800 mg na dan) za vrijeme jedne godine. Desetogodišnje preživljavanje za grupu sa cimetidinom je bilo skoro 90%. Ovo je potpuna suprotnost kontrolnoj grupi koja je imala desetogodišnje preživljavanje od samo 49,8%. Zapanjujuće, pacijenti sa agresivnijim oblikom karcinoma debelog crijeva imali su desetogodišnje preživljavanje 85% za one liječene sa cimetidinom, u usporedbi sa očajnih 23% u kontrolnoj skupini.
Autori studije su zaključili: "Promatrani zajedno ovi rezultati nagovještavaju mehanizam temeljan blagodatnim učincima cimetidina na pacijente sa kolorektalnim karcinomom, po svoj prilici blokirajući izražaj E-selektina na krvožilnim endotelijalnim stanicama (oblog krvnih žila) te onemogućavajući priljubljivanje stanica karcinoma." Ovi nalazi su bili poduprti sa još jednom studijom sa pacijentima sa kolorektalnim karcinomom, u kojoj je cimetidin dan na samo sedam dana u vrijeme operacije povećao trogodišnje preživljavanje sa 59% na 93%!

Ovi podatci pružaju apelirajući slučaj za pacijente sa karcinomom da barem 5 dana prije operacije unesu barem 14 grama modificiranog citrus pektina i 800 mg cimetidina dnevno. Ovaj kombinirani režim može se sljediti narednih godinu dana ili više kako bi se smanjio rizik od metastaze.

Dr. Warburg: Kiselost organizma je uzročnik raka i ostalih bolesti

Je li vam poznat ovaj nevjerojatan podatak?
Osnovni uzrok raka službeno je otkriven prije 1923., a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine. Vrlo mali broj ljudi u svijetu zna za to, jer je ta istina nažalost sakrivena od javnosti.
Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.
Dr. Warburg je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološkog načina života.
Anti-fiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom. Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu.
Dr. Warburg je rekao: "Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno, ima i drugo".
Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imat ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika. "Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana", rekao je i dokazao je dr. Warburg.
"Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke".
Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava alkalna
U svojem djelu "Metabolizam tumora", dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).  Otkrio je, da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika…jedan od razloga primjene vitamina B15 u borbi s tumornim stanicama jer vitamin B15 povećava apsorpciju kisika..
Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.
Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
Kiselost i alkalnost organizma ovisi o hrani
Nakon što je završen probavni proces, hrana, ovisno o svom nutritivnom profilu, stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma ovisi o tome što jedemo. Kiselo ili alkalno stanje mjeri se PH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 je alkalno. Naše stanice, da bi mogle uspješno funkcionirati, trebaju imati lagano alkalan pH, malo iznad 7. Kod zdravog pojedinca pH krvi nalazi se između 7,40 i 7,45.  Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost.  Međutim, neka hrana zakiseljuje krv i zagađuje tijelo.
Hrana koja zakiseljuje tijelo
Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. Od svih je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).    
Meso (sve vrste) .Proizvodi životinjskog porijekla ( osim životinjske krvi ) - mlijeko i sirevi  vrhnje, jogurt itd.  
Rafinirana sol  
Rafinirano brašno i svi  derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.
Kruh, Margarin, Kofein,  Alkohol,  Duhan
Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.  
Antibiotici i općenito svi lijekovi

Hrana koja alkalizira                                   

Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).   
Bademi. Vrlo su alkalni.
Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
Med. Ima vrlo visoku alkalnost.
Klorofil. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život.

Kemoterapija ne liječi nego pogoršava kiselost organizma

Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutraliziralo kiselost žrtvujući minerale (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju kemoterapiju, između ostalog i opadanje kose.  Ostali lijekovi također pogoršavaju kiselost organizma, pa ih valja izbjegavati koliko je to god moguće.
 
Potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja se zdravo hrani, pije puno čiste vode i vježba.
Da biste se ispravno hranili, osigurajte si 60% alkalnu prehranu i izbjegavajte proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana pića, slatkiši, brza hrana.  Ne zloupotrebljavajte sol te je koristite što je manje moguće.  Ako ste bolesni, idealno je da vam ishrana bude 80% alkalna.
Imate li karcinom, savjet je da alkalizirate tijelo što je više moguće. To možete postići uz pomoć prehrane, vježbe, izbjegavanja stresa i dodatnog unosa klorofila.
Mišljenja stručnjaka
"Sve takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću", - George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu.
"Nisu važna bezbrojna imena bolesti, nego činjenica da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselosti u tijelu." - Dr. Theodore A. Baroody, knjiga "Alkaliziraj ili umri" ("Alcalize or Die"):
"Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se javljaju bolesti." - dr. Robert O. Young.

Operacija karcinoma, angiogeneza i metastaza

Karcinomi koriste lukavu strategiju u njihovom nastojanju da rastu i napreduju unutar tijela. Angiogeneza je proces pomoću kojeg se nove krvne žile formiraju iz već postojećih krvnih žila. Stvaranje novih krvnih žila je normalan i nužan proces za rast i razvoj u djetinjstvu, kao i za zalječenje rana. Na nesreću, karcinomi zlorabe ovaj inače normalan proces kako bi povećali opskrbu krvi za tumor. Stvaranje novih krvnih žila za opskrbljivanje tumora je bezuvjetan zahtjev za uspješnu metastazu pošto tumori ne mogu narasti preko veličine glave igle (1-2mm) bez da prošire svoju opskrbu krvlju.

Možda je iznenađujuće za saznati da prisutnost primarnog tumora služi kako bi onemogućio rast metastatskog karcinoma drugdje u tijelu. Primarni tumor proizvodi protuangiogeničke faktore koji ograničavaju rast metastaze.

Ti protuangiogenički faktori onemogućavaju stvaranje novih krvnih žila na potencijalnim mjestima za metastazu.

Nažalost, kirurško uklanjanje primarnog tumora također rezultira uklanjanjem tih protuangiogeničkih faktora čime rast matastaze nije više onemogućen. Uklonivši ta ograničenjima, malim lokacijama matastatskog karcinoma postaje jednostavnije da privuku nove krvne žile koje promiču njihov rast.

Doista, tom problemu su glas dali istraživači koji su izjavili: "...uklanjanje primarnog tumora moglo bi otkloniti zaštitnu mjeru protiv angiogeneze i time probuditi neaktivne mikro-metastaze (male metastatske karcinome)."

Kao da gubitak angiogeničkog onemogućavanja od strane primarnog tumara nije dovoljno velik problem, pokazuje se da operacija uzrokuje još jednu angiogeniči problem.

Poslije operacije razine čimbenika koji povećavaju angiogenezu, također znani kao vaskularni endotelijalni faktori rasta (VEGF), značajno su povećani. Ovo može dovesti do povećanog stvaranja novih krvnih žila koje opskrbljuju područje metastatskog karcinoma. Skupina znanstvenika je dosta dobro sažela ovo istraživanje kada su potvrdili da "poslije operacije, angiogenička ravnoteža između pro- i protu-angiogeničkih čimbenika pomaknuta je u korist angiogeneze kako bi se olakšalo zacijeljenje rane.

Naročito su razine vaskularnog endotelijalnog faktora rasta (VEGF) ustrajno povišene. Ovo  koristi ne samo povratku tumora i stvaranju metastatske bolesti, nego  također moglo dovodi do aktivacije neaktivnih mikrometastaza."

S obzirom na potrebu metastatskog karcinoma za povećanjem opskrbe krvlju, onemogućavanje angiogeneze bi zasigurno bio sastavni dio sveobuhvatne strategije za borbu protiv operacijom-izazvanih metastaza.

U tu svrhu se pokazalo da raznovrsni nutrijenti (prehrambene tvari) onemogućavaju VEGF.

Oni uključuju:

  • soja izoflavone (genistin),
  • silibinin (sastojak sikavice),
  • krisin (eng. chrysin),
  • epigalokatehin galat (EGCG) iz zelenog čaja i
  • kurkumin (eng. curcumin).


U jednom eksperimentu EGCG, aktivna sastavnica zelenog čaja, je bio dan miševima sa karcinomom želuca. Rezultati su pokazali da je EGCG smanjio masu tumora za 60%, istovremeno smanjivši koncentraciju krvnih žila koje su hranile tumor za 38%. Još značajnije, EGCG je smanjio izražaj VEGF-a u stanicama karcinoma za zaprepaščujućih 80%!
Autori studije su zaključili da "EGCG onemogućava rast gastričnog karcinoma smanjujući proizvodnju VEGF-a i angiogenezu i obećavajući je kandidat za protuangiogenično liječenje gastričnog karcinoma."

U procjenjivanju istraživanja povezanog sa kurkuminovim protuangiogeničkim djelovanjima, istraživači na Emory University School of Medicine primjetili su da je "Kurkumin direktan inhibitor angiogeneze i također smanjuje razine različitih proangiogeničnih proteina kao što je vaskularni endotelijalni faktor rasta..."  
Naknadno znanstvenici su napomenuli: "U aktvinoj angiogenezi razina molekula za priljubljivanje stanica raste te kurkumin može blokirati to djelovanje, nadodajući još jednu dimenziju kurkuminovom protuangiogeničkom djelovanju." U zaključku su objasnili da "Kurkuminovo djelovanje na sveukupni proces angiogeneze sažima njegov ogroman potencijal kao protuangiogenički lijek."

Pet dana prije operacije pacijent bi mogao razmotriti dopuniti prehranu sa standardnim ekstraktima zelenog čaja, kurkuminom, ekstraktima soja izoflavona, i drugim nutrijentima koji suzbijaju VEGF i tako si  mogu pomoći zaštititi protiv angiogeneze.

Teorija drugih jetara i dr. Catherine Kousmine

Postoje  interesantne teorije koje se zasnivaju na procesima u tijelu. Jedna je nadasve zadivila nezavisne znanstvenike ( koji nisu vezani za farmako industriju ), i pomoću koje se mogu objasniti mnoge stvari u naturopatskim tretmanima raka.

O čemu se radi?

Zamislite tri skupine miševa.
Prva je zdrava kontrolna skupina.
U drugoj su skupini miševi koji su u prvotnom stadiju raka.
U trećoj skupini su miševi s uznapredovalim tumorima.

Postavljaju se dva ključna pitanja:

1. Koja usporedna skupina ima:

  • a) - najjači imunološki sustav,
  • b) - najslabiji imunološki sustav?

2. U koju se skupinu miševa može injektirati:

  • a) - najviše otrova prije nego uginu,
  • b) - najmanje otrova prije nego uginu?

Rezultati su iznenađujući!!!

Koja skupina, za poređenje, ima najjači imunološki sustav?
Ispitivanje je pokazalo da najjači imunološki sustav ima –  druga (2.) skupina miševa – ona koja je  u prvom stadiju raka!

Taj odgovor se može dvojako objasniti.
Može se reći da je imunološki / obrambeni sustav našeg tijela aktivniji jer se mora odbraniti od otrova, tj. tumorske bolesti.
Ali, može se reći i da je imunološki sustav slabiji jer se već bori protiv tumorskih stanica.
Čak se i alopatski liječnici ne slažu potpuno u vezi ovog odgovora.

Koja usporedna skupina ima najslabiji imunološki sustav?

Treća (3.) skupina miševa - s uznapredovalim tumorom.
Alopatskim liječnicima je ovo jasan i nedvosmislen odgovor.

Čak je i nekonvencionalnim liječnicima također jednostavno odgovoriti: miševi s tumorima imaju siromašniji imunološki sustav. Zapravo u ovome se slažu svi koji se bave zdravljem.
Ne čitamo li svi, u knjigama, kako je rak problem imunološkog sustava i da tumorski pacijenti moraju učiniti sve kako bi ga ojačali?

U koju se skupinu miševa može injektirati najviše otrova prije nego uginu?
U drugu (2.) skupinu miševa

(Mnogi će se složiti da miševi u prvotnom stadiju raka mogu podnijeti najviše otrova).

U koju se skupinu miševa može injektirati najmanje otrova prije nego uginu?

Svi se slažu da se najmanje otrova može injektirati u treću (3.) skupinu miševa s uznapredovalim tumorom jer je imunološki sustav već oslabljen od strane tumora.
Ali, što ako se tumor pojavljuje u našem tijelu zato što naši standardni organi za detoksikaciju (kao što su jetra, bubrezi, pluća i koža) ne rade pravilno ili su već prikupili previše otrova?
Tada bi miševi s tumorom mogli podnijeti više otrova nego zdravi miševi!
I to je upravo ono što je kao svoje otkriće objavila prije više desetljeća prehrambena znanstvenica dr. Catherine Kousmine.

U svom radu je, dr. Kousmine pokazala da miševi s početnim stadijem tumora mogu podnijeti samo 34% količine toksina koji mogu podnijeti zdravi miševi iz prve skupine.

S druge strane, miševima koji su već razvili tumor, može se dati čak dva puta više otrova nego zdravim miševima.
Čak su i miševi, kojima je transplantiran tumor s bolesnih miševa, mogli podnijeti veće količine toksina, ne tako mnogo kao miševi koji su samostalno razvili tumor, ali ipak značajno više od zdravih miševa.

Ako se tkivo tumora izreže, 1 gram mase tumora sposoban je neutralizirati petnaest puta veću količinu otrova od 1 grama mase jetre!
Kad je doktorica Kousmine prethodno cijepila miševe, mogla je povećati tu brojku 90 puta!

U našem tijelu samo stanice jetre imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina.
Ako na taj način gledamo tumor, vidimo da je njegova funkcija u organizmu da bude druga jetra.

Tumor može poništiti djelovanje otrova na način sličan jetri, pa čak i nadmašiti samu jetru.

Ipak, ako prihvatimo ove neupitne činjenice, moramo prihvatiti i zaključak koji se iz njih izvodi:

1. Operacija odstranjivanja tumora ne smije se obavljati, ni u kom slučaju, prije intenzivne detoksikacijske terapije.  Ako se tumor odstrani iz tijela, odstraniti će se i dio neophodnog obrambenog mehanizma protiv otrova. Na taj način prisiljavamo tijelo da stvori novi tumor. Zbog toga ovo može biti odgovor na pitanje: “Zašto većina ljudi dobija metastaze na jetri i plućima.”  
Tijelo stvara nadomjesni detoksikacijski organ tamo gdje je hitno potreban, u našoj jetri i plućima. (Mnogi nisu svjesni da uz jetru, najveći detoksikator u organizmu, su naša pluća.)

2. Oboljeli od raka nemaju potrebu da osnažuju imunološki sustav. Činjenica koja to potkrepljuje je da analiza krvi oboljelih ne pokazuje manjak nužnih parametara koji bi ukazivali na oslabljeni imunitet…..

3. Nevjerojatni detoksikacijski kapacitet, koji je dokazan pokusima, objašnjava zašto su alopatski liječnici često tako neuspješni u uništavanju tumora, čak i uporabom tako snažnih     toksina kao što je karboplatin (snažni kemoterapeutik). Tako, još uvijek ostaje pitanje     inteligencije tumorskih stanica. Ako tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice, a čija zadaća je poništavanje djelovanja otrova, tada je suludo     napadati te stanice otrovima. Osim toga, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam (otpornost) ako ga već nisu imale otprije

4. Holistički liječnici često su iskusili kakva se "čuda" mogu postići intenzivnim detoksikacijskim mjerama. Te činjenice nisu poznate tek od vremena Pfarrera Kneippa (bavarski svećenik i hidroterapeut, 1821.-1887.), već su bile dio povijesti liječenja još davno prije njega.

Ipak je, dr. Kousmine, svojim pokusima dokazala teorijske postavke, koje se iznad svega mogu jednostavno potvrditi.

Na primjer: pacijent koji nije dopustio da ga operiraju, kasnije je ozdravio.
Većinom su terapeuti s višegodišnjim iskustvom bili protiv odstranjivanja tumora. Postoji mnogo studija koje pokazuju kako se metastaze pojavljuju nakon operacija.
Mnogo je studija koje pokazuju ubrzani rast tumora nakon kemoterapija (naravno, zato što je zbog toga potrebno više stanica za detoksikaciju).
Posebice su, liječničko iskustvo i učinkovitost metoda dr. Kousmine, potvrdile ispravnost njenih teorija jer je izliječila mnogo oboljelih.
Nakon  detoksikacija i kvalitetne bazne  prehrane, što je bilo njeno najjače oružje, masa tumora  smanjivala  se i za 50-60 % u prvih 30-tak dana.  
Ako je ona u pravu, a u pravu je, tada je sadašnji način liječenja neodrživ.

DOGOVORITE TERMIN!

Ukoliko želite dogovoriti

termin za naturopatsko savjetovanje

možete to učiniti :

putem mobitela: +385 (0)99 640 07 88

e-mail-a: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

ili jednostavno ispuniti kontakt formular:

Pošalji e-mail. Sva polja s oznakom * su obavezna.

Informacije i narudžbe

+385 95 5069 444
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

Informacije i narudžbe

+385 95 5069 444
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

VažnoI

Imamo 29 gostiju i nema članova online

bolesti dojke faktori rizika genetske predispozicije istraživanje karcinom karcinoma karcinomu nagnezijev klorid operacija otrova primarnog proteina rak raka raku stanice terapija tumor tumora tumoru