Da li je čovjek stvoren da jede meso?
Jos od doba renesanse, strucnjaci za anatomiju uporedjivali su zivotinjski sustav za probavu sa ljudskim.
Kojoj vrsti sisara je ljudsko bice najslicnije?

Biljojedima ili mesojedima?
Napravimo jedan brzi pregled osnovnih karakteristika organa za probavu covjeka i zivotinja.

ZUBI

Mesojedi: istaknuti ocnjaci sijeku i kidaju meso skoro bez zvakanja.
Biljojedi: vrlo razvijeni kutnjaci omogucavaju dobijanje drobljenje hrane i njeno pretvaranje u kasu.
Covek: ocnjaci su mali, razlikuju se od ocnjaka zivotinja mesojeda. Kutnjaci vise nalikuju kutnjacima biljojeda, u stanju se da sazvacu i isitne biljna vlakna i zitarice.

VILICE

Mesojedi: mogu samo da se pokrecu gore-dole, cime je omoguceno kidanje hrane.
Biljojedi: omogucuju i bocne pokretem, da bi se hrana isitnila i natopila pljuvackom.
Covjek: ostvaruju sve pokrete, slicno vilicama biljojeda.

PLJUVACKA

Mesojedi: ima malu PH - vrednost (kiselost) neophodnu za probavu proteina iz mesa.
Biljojedi: ima veliku PH - vrednost (baznost) koja omogucava bolju probavu ugljiko hidrata.
Covjek: pljuvacka mu je alkalna (bazna) kao kod biljojeda. Sem toga sadrzi amilaze, ptijaline, enzime koji pocinju probavu skroba, i koji se nalaze samo u namirnicama biljnog porjekla. Pljuvacka je potpuno prilagodjena biljnoj ishrani.

CRIJEVNI APARAT

Mesojedi: njihov sustav za probavu je kraci nego kod biljojeda. To znaci da meso mora biti brzo probavljeno i eliminirano, jer bi njegovo razlaganje i truljenje u crijevima proizvelo stetne supstance koje bi otrovale zivotinju.
Biljojedi: imaju dugacak sustav  za probavu, koji omogucava relativno spori prolaz namirnica (do tri dana). Biljnim namirnicama je potrebno vise vremena da bi bile probavljene, ali one ne trule u crijevima i ne proizvode otrovne supstance. Kada bi biljojed jeo meso, otrovao bi se, jer bi meso, ostajuci dugo u organima za probavu istrulilo u crijevima oslobadjajuci pri tome otrove.
Covjek: proporcionalno duza crijeva nego kod mesojeda, ali ne tako dugacka kao crijeva biljojeda. Zbog toga moze jesti meso, ali pri tom takodje dolazi do truljenja, posebno u slucaju zatvora ili sporog prolaza kroz crijeva. Oslobadjaju se otrovne supstance (kadaverin, indol, skatol,...) koje prelaze u krvotok i izazivaju migrene, alergije, osipe i druge simptome.
Na kraju mozemo konstatovati da je ljudski sustav za probavu slicniji organima za probavu biljojeda. Medjutim, iako su covjekovi organi za probavu stvoreni da grizu, zvacu i probavljaju biljke, imaju i veliku sposobnost prilagodjavanja, sto kod zivotinja ne postoji, a covjeku omogucava da skoro sve jede.
Prema tome, mozemo reci da je ljudsko bice anatomski i fizioloski stvoreno da se hrani biljnom hranom, iako ima mogucnost prilagodjavanja na mjesovitu ishranu, a tu se krije zamka  koja je uzrocnik gomile bolesti I kratkog zivota.

ŠTETNI UTICAJ MESA

Meso nikada nije bilo zdrava namirnica Nekada je osnovni problem sa kojim se zdravstvo suocavalo bilo prenosenje infekcija i parazita. Medjutim, potrosnja mesa povlaci za sobom i druge rizike. Zagadjenje bakterijama ili parazitima je smanjeno zahvaljujuci razvoju higijenskih postupaka, iako je i dalje prisutno. Faktori koji u danasnje vrijeme doprinose stetnosti mesa su industrijske prirode i veoma brinu potrosace: intenzivno stocarstvo – umjetna  ishrana zivotinja, hormoni za brzo tovljenje, antibiotici, sedativi protiv stresa, kao i mnoge druge vestacke hemijske supstance pomocu kojih ljudi pokusavaju da ublaze mnogobrojne bolesti koje poga djaju zivotinje.
Kada se svi ovi faktori dodaju neprirodnim uslovima odgajanja stoke, mozemo shvatiti stetnost vecine mesa koja se danas mogu kupiti u prodavnicama, iako imaju garanciju da su bez patogenih mikroorganizama.
Nekada se meso koristilo samo u posebnim situacijama (za vreme veselja, praznika, pri klanju), a u ostalim delovima godine umereno. Danas je meso prisutno svakog dana u nasem jelovniku, sto je nekada bila privilegija samo najbogatijih.
Pored toga sto je lako i stalno dostupno, velika stetnost mesa danas ogleda se i u velikim rizicima koje nosi njegova potrosnja, a koji se ne smeju zanemariti.

PRETERANA KOLIČINA ZASIĆENIH MASNIH KISELINA I HOLESTEROLA

Meso sadrzi veliki procenat masnoce nastale od zasicenih masnih kiselina. U savremenom stocarstvu, zivotinje su cesto osudjene na potpunu nepomicnost; zbog toga njihovo meso, cak i kad izgleda posno, sadrzi suvise masti. To je slucaj sa svinjetinom, cije meso u najboljem slucaju sadrzi 18% masti.
Preterana upotreba zivotinjske masti u ishrani je, pored duvana, stresa i sedeceg nacina zivota, odgovorna za povecanje nivoa holesterola u krvi. Ta supstanca se talozi u arterijama, ocvrscuje ih i smanjuje njihov precnik (ateroskleroza). Suzavanje arterija uzrok je srcanog infarkta, mozdanih tromboza i loseg krvotoka u ekstremitetima tela.
Namirnice zivotinjskog porekla povecavaju stopu holesterola u krvi na dva razlicita nacina:
- Sadrze holesterol koji se apsorbuje u crevima i neposredno prelazi u krv.
Biljne namirnice ne sadrze holesterol.
- Sadrze veliku kolicinu zasicenih masnih kiselina koje povecavaju proizvodnju holesterola u krvi. Suprotno tome, namirnice biljnog porekla sadrze nezasicene masne kiseline koje regulisu ili snizavaju nivo holesterola.
Ishrana bogata mesom i njegovim derivatima, kao sto su suhomesnati proizvodi i plodovi mora, znacajan je faktor povecanja kolesterola i nastajanja ateroskleroze. Ostale namirnice zivotinjskog porjekla: jaja, kajmak, sir takodje doprinose stvaranju ateroskleroze.
Dokazano je da su odredjene vrste raka usko povezane sa ukupnom kolicinom masti u prehrani; to je razlog vise za smanjenje potrosnje masti. Danas u zapadnim zemljama, masti predstavljaju 45% od ukupno apsorbovanih kalorija (velika kolicina zivotinjskih zasicenih masti). Sto vise upotrebljavamo namirnice zivotinjskog porjekla, unosimo vise masti, cime se povecava opasnost od ateroskleroze, raka, gojaznosti i drugih bolesti.

RAK

U jednom kilogramu snicli spremljenih na rostilju postoji toliko benzo-a-pirena (kancerogena materija) kao u 600 cigareta. Kada stakore hranimo mesom koje sadrzi benzo-a-piren, oni dobijaju rak zeluca, a cesto i leukemiju.
Kancerogeni efekat benzo-a-pirena je time dovoljno dokazan. Cak i ako ne pravi rostilj, covek nije postedjen kancerogenih materija koje unosi sa mesom. Metilkolantren je jedna od tih supstanci koja nastaje kada se meso przi na visokim temperaturama. Kada tu supstancu dajemo u vecim kolicinama laboratorijskim zivotinjama, one dobijaju rak. U malim kolicinama, ne izaziva neposredno rak, ali utice na osetljivost zivotinja koje ih unose u organizam. Kada ta supstanca dodje u dodir sa drugim kancerogenim materijama, cak i u malim kolicinama, one razvijaju maligni tumor. Mozemo reci da metilholantren iz mesa pojacava delovanje drugih kancerogenih materija koje unosimo u organizam.
Na klanicama cesto mozemo u mesu zivotinja naici na dobrocudne ili maligne tumore. Normalno je da takvo meso bude povuceno sa trzista, ali... ne uvek.
Sta se radi u klanicama sa uginulim zivotinjama?
Sigurno je da kancerogene celije ostaju u limfnim zlezdama, u krvi i u drugim organima. Sezdesetih godina naucne studije su dokazale da odredjene vrste raka mogu biti prouzrokovane virusom koji se prenosi sa jedne na drugu zivotinju u laboratoriji.
Iako nema konacnih dokaza da zivotinjsko meso zarazeno rakom moze prouzrokovati rak i kod ljudi, postoje za to indicije u savremenim istrazivanjima pokrenutim u tom pravcu.
Bilo kako bilo, istrazivanja pokazuju da upotreba namirnica zivotinjskog porekla (meso, mleko, sir, jaja) sa sobom nosi rizik od dobijanja raka do 10 puta veci nego kod ljudi koji ne upotrebljavaju namirnice zivotinjskog porekla.

UTICAJ ISHRANE NA POJAVU RAKA ŽELUCA

Dokazano je da je nacin ishrane osnovni cinilac koji utice na pojavu raka zeluca. Ovaj tip raka je izgleda uzrok najveceg broja smrtnih slucajeva svake godine u svetu. Dokazano je da preterana potrosnja soli izaziva razvoj bakterija u zelucu. One pretvaraju nitrate iz hranljivih sastojaka u nitrite koji kombinovani sa aminima i ureom stvaraju nitrozoamine i nitroureu sa jakim kancerogenim dejstvom. Rak zeluca se povezuje i sa cestom upotrebom dimljenih i usoljenih proizvoda. Ovo je dokazano u Japanu gde uob icajeni rezim ishrane sadrzi mnogo takvih namirnica i gde je rak zeluca cest slucaj. Postoji jos jedan uzrok, koji se trenutno ispituje, a to je nedostatak odredjenih vitamina sa zastitinom funkcijom:
- Vitamin A u vidu provitamina (karotina) sprecava obrazovanje slobodnih radikala koji imaju vaznu ulogu u stvaranju malignih tumora.
- Vitamin C (nalazi se samo u namirnicama biljnog porekla) ima moc da spreci pretvaranje nitrata i nitrite i nitrozoamine.
- Vitamin E deluje kao antioksidant stiteci celije od degenerativnih promena.
U svetlosti najnovijih saznanja, najbolji nacin da sprecimo rak zeluca sastoji se u smanjenju potrosnje soli, nitrata i dimljenih proizvoda, a povecanju potrosnje svezeg voca i povrca.

PARAZITI

U odredjenim delovima sveta trihineloza je toliko rasprostranjena da je to dovoljan razlog da se ne upotrebljava svinjsko meso. U razvijenim zemljama ima slucajeva smrti prouzrokovane trihinelom izazvanom upotrebom svinjskog mesa koje prethodno nije bilo podvrgnuto sanitetskoj kontroli.

OSTALE INFEKCIJE

Danas su zivotinje veoma bolesne, koliko i ljudi, a mozda i vise. Na zapadu se svake godine izdvajaju velika novcana sredstva za sprecavanje infektivnih stocnih bolesti. Na osnovu spanske Generalne direkcije za zdravlje zivotinja pri Ministarstvu poljoprivrede, 1992. je izracunato da postoji 65.184 slucaja tuberkuloze goveda (to je 2,13% od kontrolisanih zivotinja), i 148.557 bruceloze (malteska groznica) kod ovaca (to jest 2,41% od pregledanih zivotinja) izmedju ostalih infekcija.
Mnoge zivotinjske infekcije lece se jakim dozama antibiotika. Jedan deo tih antibiotika ostaje u mesu koje upotrebljavamo, pa cak i u mleku. Stocna hrana i sama sadrzi male doze antibiotika kao sto su penicilin i tetraciklin. Stocari su jos pre tridesetak godina otkrili da zivotinje cija ishrana sadrzi antibiotike manje obolevaju, brze napreduju i rastu.
Naravno, opasnost kojoj su potrosaci mesa izlozeni ne prolazi nezapazeno: rezistentnost, alergije, osetljivost na antibiotike mogu biti posledica, a da toga nismo ni svesni, potrosnje mesa zivotinja hranjenih ili lecenih antibioticima.
Prevelika upotreba antibiotika u stocnoj industriji uzrokuje pojavu bakterija otpornih na lekove. Mnoga istrazivanja nam ukazuju da preko industrijski proizvedenog mesa takve bakterije mogu biti unete u ljudski organizam, izazivajuci teske lecive infekcije. Pilece meso je najcesci proizvod zarazen patogenim mikroorganizmima (narocito salmonelom) prema FDA (Organizacija za ishranu i lekove).
Sem toga, meso samo po sebi moze biti sredstvo za prenosenje infekcije zato sto pospesuje razmnozavanje patogenih klica: salmonele, bruceloze ili malteske groznice, tuberkuloze i dr.

MORSKI STRVINARI

Plodovi mora prenose virus hepatitisa A, mikroorganizam uzrocnik kolere, i mnogo drugih patogenih mikroorganizama. Jedan od cetiri slucaja trovanja hranom uzrokovan je unosenjem morskih plodova.
Ove zivotinje su prirodni cistaci mora, jer filtriraju vodu; oni obavljaju ekolosku funkciju slicnu ulozi lesinara medju pticama.
Plodovi mora su nekrofazi, sto znaci da se hrane mrtvim morskim bicima.
Zbog toga su cesto zagadjeni sirokim spektrom patogenih i toksicnih mikroorganizama. Vrlo je verovatno da su mnogi gastroenteritisi (upale sluzokoze zeluca i tankog creva), u toku leta, posledica uzimanja plodova mora, a ne majoneza koji ide uz njih. Sem toga, morski plodovi sadrze mnogo holesterola, proizvode mokracnu kiselinu i teski su za varenje. Zbog svih tih razloga, plodovi mora nisu dobri za nase zdravlje, uprkos mitu koji ih prati.

ŽIVOTINJA KOJA JE ČESTO POGOĐENA BOLESTIMA

Svinja je dobar prenosnik bolesti.
Ona se hrani smecem (sto se i danas moze videti na selu), a preko pacova dobija trihinozu i druge parazitske bolesti.
Savremeni uslovi uzgajanja svinja malo su poboljsali higijenske uslove, ali mnostvo problema i dalje postoji. Odrasla svinja mora da dostigne sto kilograma za pet ili sest meseci, a da bi se to ostvarilo, koriste se vestacka sredstva uzgoja. Uz sve to, danasnje sorte se cesto ukrstaju (i zato su osetljivije). Podloznije su bolestima i cesto pod udarom epidemija. Africka svinjska kuga, "lazno besnilo" (posebno pogadja male prasice - sisancad), atroficni rinitis i parazitska oboljenja kao sto je trihinoza, n ajcesce su bolesti pri uzgajanju svinja.

HORMONI I HEMIJSKE SUPSTANCE

U prolece 1992., u Spaniji, mnoge osobe su primljene u bolnicu sa simptomima trovanja i poremecaja rada jetre, posebno u Kataloniji, Baskoji i na Balearima. Sve te osobe jele su meso zivotinja koje su dobijale klimbuterol. Ova supstanca koja mesu daje crvenu, na izgled zdravu boju, jedan je od mnogobrojnih derivata hormona cija je upotreba zabranjena od strane sanitetskih organa. Medjutim, cak i za supstance koje su prosle kontrolu, mnogobrojni eksperti tvrde da mogu dovesti do nezeljenih posledica po zdrav lje ljudskih bica.
Na primer, DES (dietilstilbestrol) je koriscen na zivinarskim farmama za brzi rast (15%) pilica uz upotrebu manje kolicine hrane (10%). To je derivat estrogena (zenski hormon) koji ima kancerogeno dejstvo u ljudskom organizmu. Iako je zabranjen, postoji sumnja da se uveliko upotrebljava.
Sunka (kuvana ili presna), suhomesnati proizvodi i skoro sve vrste svinjskog mesa tretirani su natrijum-nitratom i nitritima. Ove supstance sprecavaju truljenje prouzrokovano anaerobnim bakterijama kao sto su one tipa Clostridium (izaziva gangrenu ljudskog tkiva) i daju mesnim namirnicama ruzicastu ili crvenu boju koja ih cini privlacnijim. Medjutim, ovi nitrati i nitriti mogu se kombinovati sa aminima u ljudskim crevima obrazujuci na taj nacin nitrozoamine koji su dobro poznati potencijalni kancerogeni. Sv akodnevna potrosnja nitrozoamina moze dovesti do raka kod laboratorijskih zivotinja, a najverovatnije i kod ljudi.
Posle ovakve analize o stetnosti mesa, mozemo postaviti sledece pitanje:
Zasto ne zameniti meso i njegove derivate zdravijim namirnicama?

Znam, teško vam je , a kako nebi i bilo....
Smirite se.
To je posljedica  uistinu nezdravog života koji ste vodili.
JEDNOSTAVNO OKRENITE PROCES!
Pročitajte prvo ova 4 teksta:

Šokantna otkrića

Istraživački tim na čelu s dr.Piterom Nelsonom iz centra za istraživanje raka Fred Hačinson iz Sijetla objavili su naučno istraživački rad u stručnom časopisu Nature Medicine od 05. 08 2012. godine. Rezultati njihova istraživanja su za mnoge bili šokantni…
Istraživanaj su pokazala da kemoterapija ne samo da ne uništava stanice raka već pomaže u njihovoj ubrzanoj diobi, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo lokalno širenje na okolna zdrava tkiva  i desiminaciju ( metastaziranje ) u udaljene djelove tjela. Predmet istraživanja bili su solidni maligni tumori: tumori dojke, pluća, debelog crijeva, prostate, pankreasa…
Citostatski tretman stanica raka navedenih tumora  sproveden je:
1.    in vitro varijanti..kultura stanica raka u epruveti
2.    in vivo varijanti ..solidni tumor okružen zdravim tkivima

U obje varijante stanice raka napadnute su istom vrstom i istom dozom citostatika.
U prvoj varijanti, citostatici su stanice raka u epruveti uništili..
Međutim, solidni maligni tumori okruženi zdravim tkivom reagirali su na kemoterapiju na neočekivani način.
U početku  citostatskog tretmana dolazilo je do djelomične regersije ( povlačenja) tumora.  No, nastavkom tretiranja s citostaticima, dolazilo je do progresije bolesti:ubrzane diobe stanica raka, rasta primarnog tumora i infiltracije u okolna zdrava tkiva i širenje metastaza u udaljene djelove tjela.

Utvrđeno je da zdrava tkiva oko tumora reaguju na citostatski tretman, posebno fibrozno tkivo.
Fibroblasti u normalnim uvjetima produkuju proteine, kolagen i hijalin, koji su materijal za izgradnju fibroznih vlakana. Produkt fibroblasta je i protein pod imenom WNT16B.

Proizvodnja ovog proteina se povećava pod uticajem citostatika, što više citostatika više WNT16B proteina, čak i do 30 puta više nego u normalnim uvjetima u tjelu, kada nema onkoloških otrova.

Upravo je taj protein odgovoran za otpornost malignih stanica na kemoterapiju i istovremeno je stimulirajući faktor za ubrzanu diobu stanica raka. Tako dolazi do bržeg rasta primarnog tumora, njegovog lokalnog širenja na okolno zdravo tkivo I metastaziranje u udaljene djelove tjela.

Djelomično povlačenje solidnog tumora na početku kemoterapije  posljedica je produkcije relativno male količine proteina WNT16B.
Nastavkom kemoterapije  povecava se aplikacija doze citostatika, koja dovodi do povećanog lučenja proteina WNT16B,  a ovaj protein proizvodi, stvarajući i do 20-tak puta deblju fibrinsku ovojnicu oko malignih stanica, štiti ih od kemoterapije.

Operacija tumora povećava prijanjanje stanica karcinoma

Jedan od mehanizama pomoću kojeg operacija povećava rizik od metastaze je povećavanjem prijanjanje stanica karcinoma.Stanice karcinoma koje su se odvojile od primarnog tumora koriste prijanjanje kako bi povećale svoju sposobnost formiranja metastaza u udaljenim organima.
Ove stanice karcinoma moraju biti sposobne grupirati se i oformiti koloniju koja se može širiti i rasti.
Stanice karcinoma koriste prijanjajuće molekule, kao što je galektin-3, da olakšaju svoju sposobnost grupiranja. Prisutne na površini stanica karcinoma ove molekule se ponašaju kao ljepilo, omogućujući slobodnostojećim stanicama karcinoma da se priljube jedna na drugu.

Stanice karcinoma koje kruže u krvotoku također koriste galektin-3 prijanjajuće molekule, kako bi se uhvatile za oblogu krvne žile.

Priljubljivanje cirkulirajućih stanica tumora (CST) na stijenku krvnih žila je neophodan korak u procesu metastaziranja. U nemogućnosti da se uhvate za stijenku krvnih žila te cirkulirajuće stanice karcinoma postaju kao "brod bez luke", bez mogućnosti da pristanu. Naposljetku će bijela krvna zrnca koja kruže krvotokom naciljati i uništiti CST.
Ako se CST uspiješno priljube na stijenku krvne žile i prokopaju svoj put kroz temeljnu membranu, tada će iskoristiti galektin-3 prijanjajuće molekule kako bi se priljubile na organ i oformile novi metastatski karcinom.

Nažalost, istraživanja su pokazala da operacija karcinoma povećava priljubljivanje stanica karcinoma.
U jednom eksperimentu koji je oponašao uvijete operacije znanstvenici su prijavili da se spajanje stanica karcinoma na stijenke krvnih žila povećalo za 250% u usporedbi sa stanicama karcinoma koje nisu bile izložene uvijetima operacije.
Prema tome, od presudne je važnosti za osobu koja će se podvrći operaciji karcinoma da poduzme mjere koje će pomoći u neutralizaciji operacijom-izazvanog povećanja prionjivosti stanica karcinoma.
Nasreću, prirodni dodatak zvan modificirani citrus pektin (MCP) može učiniti upravo to. Citrus pektin, vrsta dijetnog vlakna, nemože se apsorbirati u tankom crijevu. Međutim modificirani citrus pektin je promijenjen na način da se može apsorbirati u krvotok i upregnuti svoja protukancerogena djelovanja.
Mehanizmi pomoću kojeg modificirani citrus pektin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma je tako što se veže na galektin-3 prijanjajuće molekule koje su na površini stanica karcinoma, na taj način onemogućavajući stanicama karcinoma da se sljepe i oforme skupinu.
Modificirani citrus pektin također može spriječiti cirkulirajuće stanice tumora od hvatanja za obloge krvnih žila.
Ovo je bilo ilustrirano eksperimentom u kojem je modificirani citrus pektin blokirao priljubljivanje galektina-3 na oblog krvnih žila za nevjerojatnih 95%.
Modificirani citrus pektin je također značajno smanjio priljubljivanje stanica karcinoma dojki za stijenke krvnih žila.

Impresivno istraživanje je dokumentiralo moć modificiranog citrus pektina da direktno onemogući metastaziranje karcinoma.
U studiji objavljenoj u "Journal of the National Cancer Institute" modificirani citrus pektin je bio primjenjen na štakorima kojima su bile ubrizgane stanice karcinoma prostate, dok su štakori na kojima nije bio primjenjen modificirani citrus pektin služili kao kontrolna skupina.
Metastaziranje na plućima je bilo zabilježeno u 93% kontrolne skupine, dok je samo 50% skupine sa modificiranim citrus pektinom dobilo metastazu na pluća. Još značajniji su bila otkrića da je skupina sa modificiranim citrus pektinom u usporedbi sa kontrolnom skupinom imala 89%-tno smanjenje u veličini metastatskih kolonija.
U sličnom eksperimentu, miševi ubrizgani sa stanicama karcinoma melanoma kojima je u hrani dan modificirani citrus pektin u usporedbi sa kontrolnom skupinom su doživjeli više od 90%-tnog smanjenja u metastaziranja na pluća.

Nakon ovih uzbuđujućih otkrića u istraživanju na životinjama, modificirani citrus pektin je stavljen na test kod muškaraca sa karcinomom prostate. U ovom ispitivanju 10 muškaraca sa povratom karcinoma prostate je primilo modificirani citrus pektin (14,4 g po danu). Nakon godine dana primijećena su značajna poboljšanja, što to je bilo određeno smanjenjem stope kojom se nivo prostati-specifičnog antigena (PSA) povećavao.
Nakon ovoga, slijedila je studija u kojoj je 49-torici moškaraca sa raznim vrstama karcinoma prostate periodički davan modificirani citrus pektin u razdoblju od četiri tjedna. Nakon dva perioda liječenja sa modificiranim citrus pektinom 22% muškaraca doživjelo je stabilizaciju bolesti ili poboljšanu kvalitetu života; 12% je imalo stablinu bolest više od 24 tjedna.
Autori studije su zaključili: "Čini se da MCP (modificirani citrus pektin) ima pozitivni utjecaj naročito u pogledu kliničkih blagodati i kvalitete života pacijenata sa jako uznapredovalim solidnim tumorom.

Uz modificirani citrus pektin, općepoznat i bez recepta dostupan lijek Cimetidin, opće poznat kao Tagamet, također može igrati centralnu ulogu u smanjenju priljubljivanja stanica karcinoma. Taj je lijek povijesno korišten za ublažavanje žgaravice. Rastuća količina znanstvenih dokaza otkriva da cimetidin također posjeduje snažna protukarcinomna djelovanja. Cimetidin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma blokirajući aktivnost prijanjajuće molekule, zvane E-selektin, na površini stanica koje oblažu krvne žile.
Stanice karcinoma se uhvate za E-selektin kako bi se priljubile za oblog krvnih žila.
Spriječavajući izražaj E-selektina, cimetidin značajno ograničava sposobnost priljubljivanja stanica karcinoma na stijenke krvnih žila. Ovo djelovanje je analogno uklanjanju ljepila sa stijenki krvnih žila koje bi normalno omogućilo cirkulirajućim stanicama tumora da se vežu.

Cimetidinova antikancerokena djelovanja jasno su prikazana u izvještaju objavljenom u British Journal of Cancer u 2002. U ovoj studiji 64 pacijenata sa karcinomom debelog crijeva primalo je kemoterapiju sa ili bez cimetidina (800 mg na dan) za vrijeme jedne godine. Desetogodišnje preživljavanje za grupu sa cimetidinom je bilo skoro 90%. Ovo je potpuna suprotnost kontrolnoj grupi koja je imala desetogodišnje preživljavanje od samo 49,8%. Zapanjujuće, pacijenti sa agresivnijim oblikom karcinoma debelog crijeva imali su desetogodišnje preživljavanje 85% za one liječene sa cimetidinom, u usporedbi sa očajnih 23% u kontrolnoj skupini.
Autori studije su zaključili: "Promatrani zajedno ovi rezultati nagovještavaju mehanizam temeljan blagodatnim učincima cimetidina na pacijente sa kolorektalnim karcinomom, po svoj prilici blokirajući izražaj E-selektina na krvožilnim endotelijalnim stanicama (oblog krvnih žila) te onemogućavajući priljubljivanje stanica karcinoma." Ovi nalazi su bili poduprti sa još jednom studijom sa pacijentima sa kolorektalnim karcinomom, u kojoj je cimetidin dan na samo sedam dana u vrijeme operacije povećao trogodišnje preživljavanje sa 59% na 93%!

Ovi podatci pružaju apelirajući slučaj za pacijente sa karcinomom da barem 5 dana prije operacije unesu barem 14 grama modificiranog citrus pektina i 800 mg cimetidina dnevno. Ovaj kombinirani režim može se sljediti narednih godinu dana ili više kako bi se smanjio rizik od metastaze.

Dr. Warburg: Kiselost organizma je uzročnik raka i ostalih bolesti

Je li vam poznat ovaj nevjerojatan podatak?
Osnovni uzrok raka službeno je otkriven prije 1923., a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine. Vrlo mali broj ljudi u svijetu zna za to, jer je ta istina nažalost sakrivena od javnosti.
Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.
Dr. Warburg je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološkog načina života.
Anti-fiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom. Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu.
Dr. Warburg je rekao: "Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno, ima i drugo".
Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imat ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika. "Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana", rekao je i dokazao je dr. Warburg.
"Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke".
Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava alkalna
U svojem djelu "Metabolizam tumora", dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).  Otkrio je, da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika…jedan od razloga primjene vitamina B15 u borbi s tumornim stanicama jer vitamin B15 povećava apsorpciju kisika..
Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.
Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
Kiselost i alkalnost organizma ovisi o hrani
Nakon što je završen probavni proces, hrana, ovisno o svom nutritivnom profilu, stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma ovisi o tome što jedemo. Kiselo ili alkalno stanje mjeri se PH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 je alkalno. Naše stanice, da bi mogle uspješno funkcionirati, trebaju imati lagano alkalan pH, malo iznad 7. Kod zdravog pojedinca pH krvi nalazi se između 7,40 i 7,45.  Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost.  Međutim, neka hrana zakiseljuje krv i zagađuje tijelo.
Hrana koja zakiseljuje tijelo
Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. Od svih je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).    
Meso (sve vrste) .Proizvodi životinjskog porijekla ( osim životinjske krvi ) - mlijeko i sirevi  vrhnje, jogurt itd.  
Rafinirana sol  
Rafinirano brašno i svi  derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.
Kruh, Margarin, Kofein,  Alkohol,  Duhan
Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.  
Antibiotici i općenito svi lijekovi

Hrana koja alkalizira                                   

Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).   
Bademi. Vrlo su alkalni.
Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
Med. Ima vrlo visoku alkalnost.
Klorofil. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život.

Kemoterapija ne liječi nego pogoršava kiselost organizma

Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutraliziralo kiselost žrtvujući minerale (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju kemoterapiju, između ostalog i opadanje kose.  Ostali lijekovi također pogoršavaju kiselost organizma, pa ih valja izbjegavati koliko je to god moguće.
 
Potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja se zdravo hrani, pije puno čiste vode i vježba.
Da biste se ispravno hranili, osigurajte si 60% alkalnu prehranu i izbjegavajte proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana pića, slatkiši, brza hrana.  Ne zloupotrebljavajte sol te je koristite što je manje moguće.  Ako ste bolesni, idealno je da vam ishrana bude 80% alkalna.
Imate li karcinom, savjet je da alkalizirate tijelo što je više moguće. To možete postići uz pomoć prehrane, vježbe, izbjegavanja stresa i dodatnog unosa klorofila.
Mišljenja stručnjaka
"Sve takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću", - George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu.
"Nisu važna bezbrojna imena bolesti, nego činjenica da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselosti u tijelu." - Dr. Theodore A. Baroody, knjiga "Alkaliziraj ili umri" ("Alcalize or Die"):
"Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se javljaju bolesti." - dr. Robert O. Young.

Operacija karcinoma, angiogeneza i metastaza

Karcinomi koriste lukavu strategiju u njihovom nastojanju da rastu i napreduju unutar tijela. Angiogeneza je proces pomoću kojeg se nove krvne žile formiraju iz već postojećih krvnih žila. Stvaranje novih krvnih žila je normalan i nužan proces za rast i razvoj u djetinjstvu, kao i za zalječenje rana. Na nesreću, karcinomi zlorabe ovaj inače normalan proces kako bi povećali opskrbu krvi za tumor. Stvaranje novih krvnih žila za opskrbljivanje tumora je bezuvjetan zahtjev za uspješnu metastazu pošto tumori ne mogu narasti preko veličine glave igle (1-2mm) bez da prošire svoju opskrbu krvlju.

Možda je iznenađujuće za saznati da prisutnost primarnog tumora služi kako bi onemogućio rast metastatskog karcinoma drugdje u tijelu. Primarni tumor proizvodi protuangiogeničke faktore koji ograničavaju rast metastaze.

Ti protuangiogenički faktori onemogućavaju stvaranje novih krvnih žila na potencijalnim mjestima za metastazu.

Nažalost, kirurško uklanjanje primarnog tumora također rezultira uklanjanjem tih protuangiogeničkih faktora čime rast matastaze nije više onemogućen. Uklonivši ta ograničenjima, malim lokacijama matastatskog karcinoma postaje jednostavnije da privuku nove krvne žile koje promiču njihov rast.

Doista, tom problemu su glas dali istraživači koji su izjavili: "...uklanjanje primarnog tumora moglo bi otkloniti zaštitnu mjeru protiv angiogeneze i time probuditi neaktivne mikro-metastaze (male metastatske karcinome)."

Kao da gubitak angiogeničkog onemogućavanja od strane primarnog tumara nije dovoljno velik problem, pokazuje se da operacija uzrokuje još jednu angiogeniči problem.

Poslije operacije razine čimbenika koji povećavaju angiogenezu, također znani kao vaskularni endotelijalni faktori rasta (VEGF), značajno su povećani. Ovo može dovesti do povećanog stvaranja novih krvnih žila koje opskrbljuju područje metastatskog karcinoma. Skupina znanstvenika je dosta dobro sažela ovo istraživanje kada su potvrdili da "poslije operacije, angiogenička ravnoteža između pro- i protu-angiogeničkih čimbenika pomaknuta je u korist angiogeneze kako bi se olakšalo zacijeljenje rane.

Naročito su razine vaskularnog endotelijalnog faktora rasta (VEGF) ustrajno povišene. Ovo  koristi ne samo povratku tumora i stvaranju metastatske bolesti, nego  također moglo dovodi do aktivacije neaktivnih mikrometastaza."

S obzirom na potrebu metastatskog karcinoma za povećanjem opskrbe krvlju, onemogućavanje angiogeneze bi zasigurno bio sastavni dio sveobuhvatne strategije za borbu protiv operacijom-izazvanih metastaza.

U tu svrhu se pokazalo da raznovrsni nutrijenti (prehrambene tvari) onemogućavaju VEGF.

Oni uključuju:

  • soja izoflavone (genistin),
  • silibinin (sastojak sikavice),
  • krisin (eng. chrysin),
  • epigalokatehin galat (EGCG) iz zelenog čaja i
  • kurkumin (eng. curcumin).


U jednom eksperimentu EGCG, aktivna sastavnica zelenog čaja, je bio dan miševima sa karcinomom želuca. Rezultati su pokazali da je EGCG smanjio masu tumora za 60%, istovremeno smanjivši koncentraciju krvnih žila koje su hranile tumor za 38%. Još značajnije, EGCG je smanjio izražaj VEGF-a u stanicama karcinoma za zaprepaščujućih 80%!
Autori studije su zaključili da "EGCG onemogućava rast gastričnog karcinoma smanjujući proizvodnju VEGF-a i angiogenezu i obećavajući je kandidat za protuangiogenično liječenje gastričnog karcinoma."

U procjenjivanju istraživanja povezanog sa kurkuminovim protuangiogeničkim djelovanjima, istraživači na Emory University School of Medicine primjetili su da je "Kurkumin direktan inhibitor angiogeneze i također smanjuje razine različitih proangiogeničnih proteina kao što je vaskularni endotelijalni faktor rasta..."  
Naknadno znanstvenici su napomenuli: "U aktvinoj angiogenezi razina molekula za priljubljivanje stanica raste te kurkumin može blokirati to djelovanje, nadodajući još jednu dimenziju kurkuminovom protuangiogeničkom djelovanju." U zaključku su objasnili da "Kurkuminovo djelovanje na sveukupni proces angiogeneze sažima njegov ogroman potencijal kao protuangiogenički lijek."

Pet dana prije operacije pacijent bi mogao razmotriti dopuniti prehranu sa standardnim ekstraktima zelenog čaja, kurkuminom, ekstraktima soja izoflavona, i drugim nutrijentima koji suzbijaju VEGF i tako si  mogu pomoći zaštititi protiv angiogeneze.

Teorija drugih jetara i dr. Catherine Kousmine

Postoje  interesantne teorije koje se zasnivaju na procesima u tijelu. Jedna je nadasve zadivila nezavisne znanstvenike ( koji nisu vezani za farmako industriju ), i pomoću koje se mogu objasniti mnoge stvari u naturopatskim tretmanima raka.

O čemu se radi?

Zamislite tri skupine miševa.
Prva je zdrava kontrolna skupina.
U drugoj su skupini miševi koji su u prvotnom stadiju raka.
U trećoj skupini su miševi s uznapredovalim tumorima.

Postavljaju se dva ključna pitanja:

1. Koja usporedna skupina ima:

  • a) - najjači imunološki sustav,
  • b) - najslabiji imunološki sustav?

2. U koju se skupinu miševa može injektirati:

  • a) - najviše otrova prije nego uginu,
  • b) - najmanje otrova prije nego uginu?

Rezultati su iznenađujući!!!

Koja skupina, za poređenje, ima najjači imunološki sustav?
Ispitivanje je pokazalo da najjači imunološki sustav ima –  druga (2.) skupina miševa – ona koja je  u prvom stadiju raka!

Taj odgovor se može dvojako objasniti.
Može se reći da je imunološki / obrambeni sustav našeg tijela aktivniji jer se mora odbraniti od otrova, tj. tumorske bolesti.
Ali, može se reći i da je imunološki sustav slabiji jer se već bori protiv tumorskih stanica.
Čak se i alopatski liječnici ne slažu potpuno u vezi ovog odgovora.

Koja usporedna skupina ima najslabiji imunološki sustav?

Treća (3.) skupina miševa - s uznapredovalim tumorom.
Alopatskim liječnicima je ovo jasan i nedvosmislen odgovor.

Čak je i nekonvencionalnim liječnicima također jednostavno odgovoriti: miševi s tumorima imaju siromašniji imunološki sustav. Zapravo u ovome se slažu svi koji se bave zdravljem.
Ne čitamo li svi, u knjigama, kako je rak problem imunološkog sustava i da tumorski pacijenti moraju učiniti sve kako bi ga ojačali?

U koju se skupinu miševa može injektirati najviše otrova prije nego uginu?
U drugu (2.) skupinu miševa

(Mnogi će se složiti da miševi u prvotnom stadiju raka mogu podnijeti najviše otrova).

U koju se skupinu miševa može injektirati najmanje otrova prije nego uginu?

Svi se slažu da se najmanje otrova može injektirati u treću (3.) skupinu miševa s uznapredovalim tumorom jer je imunološki sustav već oslabljen od strane tumora.
Ali, što ako se tumor pojavljuje u našem tijelu zato što naši standardni organi za detoksikaciju (kao što su jetra, bubrezi, pluća i koža) ne rade pravilno ili su već prikupili previše otrova?
Tada bi miševi s tumorom mogli podnijeti više otrova nego zdravi miševi!
I to je upravo ono što je kao svoje otkriće objavila prije više desetljeća prehrambena znanstvenica dr. Catherine Kousmine.

U svom radu je, dr. Kousmine pokazala da miševi s početnim stadijem tumora mogu podnijeti samo 34% količine toksina koji mogu podnijeti zdravi miševi iz prve skupine.

S druge strane, miševima koji su već razvili tumor, može se dati čak dva puta više otrova nego zdravim miševima.
Čak su i miševi, kojima je transplantiran tumor s bolesnih miševa, mogli podnijeti veće količine toksina, ne tako mnogo kao miševi koji su samostalno razvili tumor, ali ipak značajno više od zdravih miševa.

Ako se tkivo tumora izreže, 1 gram mase tumora sposoban je neutralizirati petnaest puta veću količinu otrova od 1 grama mase jetre!
Kad je doktorica Kousmine prethodno cijepila miševe, mogla je povećati tu brojku 90 puta!

U našem tijelu samo stanice jetre imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina.
Ako na taj način gledamo tumor, vidimo da je njegova funkcija u organizmu da bude druga jetra.

Tumor može poništiti djelovanje otrova na način sličan jetri, pa čak i nadmašiti samu jetru.

Ipak, ako prihvatimo ove neupitne činjenice, moramo prihvatiti i zaključak koji se iz njih izvodi:

1. Operacija odstranjivanja tumora ne smije se obavljati, ni u kom slučaju, prije intenzivne detoksikacijske terapije.  Ako se tumor odstrani iz tijela, odstraniti će se i dio neophodnog obrambenog mehanizma protiv otrova. Na taj način prisiljavamo tijelo da stvori novi tumor. Zbog toga ovo može biti odgovor na pitanje: “Zašto većina ljudi dobija metastaze na jetri i plućima.”  
Tijelo stvara nadomjesni detoksikacijski organ tamo gdje je hitno potreban, u našoj jetri i plućima. (Mnogi nisu svjesni da uz jetru, najveći detoksikator u organizmu, su naša pluća.)

2. Oboljeli od raka nemaju potrebu da osnažuju imunološki sustav. Činjenica koja to potkrepljuje je da analiza krvi oboljelih ne pokazuje manjak nužnih parametara koji bi ukazivali na oslabljeni imunitet…..

3. Nevjerojatni detoksikacijski kapacitet, koji je dokazan pokusima, objašnjava zašto su alopatski liječnici često tako neuspješni u uništavanju tumora, čak i uporabom tako snažnih     toksina kao što je karboplatin (snažni kemoterapeutik). Tako, još uvijek ostaje pitanje     inteligencije tumorskih stanica. Ako tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice, a čija zadaća je poništavanje djelovanja otrova, tada je suludo     napadati te stanice otrovima. Osim toga, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam (otpornost) ako ga već nisu imale otprije

4. Holistički liječnici često su iskusili kakva se "čuda" mogu postići intenzivnim detoksikacijskim mjerama. Te činjenice nisu poznate tek od vremena Pfarrera Kneippa (bavarski svećenik i hidroterapeut, 1821.-1887.), već su bile dio povijesti liječenja još davno prije njega.

Ipak je, dr. Kousmine, svojim pokusima dokazala teorijske postavke, koje se iznad svega mogu jednostavno potvrditi.

Na primjer: pacijent koji nije dopustio da ga operiraju, kasnije je ozdravio.
Većinom su terapeuti s višegodišnjim iskustvom bili protiv odstranjivanja tumora. Postoji mnogo studija koje pokazuju kako se metastaze pojavljuju nakon operacija.
Mnogo je studija koje pokazuju ubrzani rast tumora nakon kemoterapija (naravno, zato što je zbog toga potrebno više stanica za detoksikaciju).
Posebice su, liječničko iskustvo i učinkovitost metoda dr. Kousmine, potvrdile ispravnost njenih teorija jer je izliječila mnogo oboljelih.
Nakon  detoksikacija i kvalitetne bazne  prehrane, što je bilo njeno najjače oružje, masa tumora  smanjivala  se i za 50-60 % u prvih 30-tak dana.  
Ako je ona u pravu, a u pravu je, tada je sadašnji način liječenja neodrživ.

DOGOVORITE TERMIN!

Ukoliko želite dogovoriti

termin za naturopatsko savjetovanje

možete to učiniti :

putem mobitela: +385 (0)99 640 07 88

e-mail-a: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

ili jednostavno ispuniti kontakt formular:

Pošalji e-mail. Sva polja s oznakom * su obavezna.

Informacije i narudžbe

+385 95 5069 444
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

Informacije i narudžbe

+385 95 5069 444
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

VažnoI

bolesti dojke faktori rizika genetske predispozicije istraživanje karcinom karcinoma karcinomu nagnezijev klorid operacija otrova primarnog proteina rak raka raku stanice terapija tumor tumora tumoru